Treba li iz toga zaključiti da ‘električni insekti’ ničemu nisu poslužili? Ako znanost shvatimo kao vrlo strogu disciplinu, naš će odgovor po svoj prilici biti potvrdan. Krosovo ime skoro nigdje nije ostalo zabilježeno. Iako je to ovdje nemoguće argumentirano dokazati, možda bi se moglo reći da je Crossu učinjena izvjesna nepravda jer su nauci potrebni ne samo eksperimenti, već i takvi podstivajni nagoni. Formuliranje jednog istraživačkog programa, potraga za novim činjenicama, uvijek počinju sanjarenjem i spekulacijama. Kroes ideja nije bila operativna i neposrdno učinkovita. Međutim, na planu filozofije biologije nije bila bez vrijednosti. Svi oni koji su razvoj znanosti shvaćali evolucionistički, pozitivno su ocjenjivali Krosov rad.
Skoro da je i nepotrebno napomenuti da je mit o ‘acarus crosii’ bio drugorazredan ili trećerazredni mit, jedan od onih koje rječnici nazivaju ‘pogrešnim predstavama’ ili ‘predstavama mašte’. Kada je o Frankensteinu i njegovom čudovištu riječ, stvari drugačije stoje. Mary Shelley se jednim jednine skokom uzdigla do najpoznatijih legendi i pozvala čitatelja da razmišlja o znanosti. I ne samo o čistoj nauci, već io ljudskoj reprodukciji, o ljudima i ženama, o odnosima tehnike i prirode, o ulozi ljubavi u ljudskom životu …
Priča o Frankensteinu je priča o pojedincu muškog spola koji je istovremeno liječnik i znanstvenik, i koji stvara drugo ljudsko biće bez pomoći žene. U našem dobu, u vremenu procvata biotehnologije, ova situacija otkriva svoje pravo značenje. Porast kloniranja i buran razvoj genetskog inženjeringa navode nas na pomisao da je Frankenstein među nama. To nije Frankenstein koji poseže za naivnom elektrobiologijom Aldinija i Crossa, već Frankenstein koji raspolaže svih efikasnijom tehnologijom, zasnovanom na napretku molekularne biologije, genetike i čitavog niza drugih disciplina.