Noseći krv Svjetskog rata na svojoj glavi današnji svijet je mnogo ogrezao u brutalnost i vulgarnost. Kao takav on potrebuje ne jednog sveca – malo je – nego cijeli jedan osveštani narod. Taj narod treba iu naše dane proći Vladimirove muke unutarnje borbe za prevlast varstva nebeskog nad zemljskim.Taj narod treba biti dobro bijen i bijenju ubeljen od grijeha, kao što se platno ubeljuje mnogim bijenju. Trebamo se krsti ognjem muka i suza, da bi bio omekšan, oplemenjen, obožen i savršen. Svijet čeka takav narod. Koji je taj čekani narod? To je onaj narod o kome svijet danas ne umije ništa jasno reći: o kome se muca i bunca na svih pet kontinenata. To je narod sudbe, koga Usud gnječi da bi od njega napravio najbolji kruh za duhovnu trpezu izgladnjelog svijeta. ruski narod stoji danas podijeljen na mučenike i mučitelje. I jedni se i drugi beskrajno muče. I mi želimo spasenje i jednim i drugim. Tim podvigom samomučenja ruski narod se gotovi za veliku svoju misiju u čovječanstvu – gotovi se da gromko izreče ono ‘novo slovo’ Dostojevskoga …
Ide vrijeme i skoro je došlo, kada će mučeništvom krštena i osviještena Sveta Rusija vezati sve moderne idole, koji nju sada dave, i poput svetog Vladimira izbaciti ih iz zemlje ruske u bezdan nepovratni. Ide vrijeme i skoro je došlo, kada se u Rusiji neće samo obnavljati ikone svetiteljske … nego kada će vojska ruskih živih svetitelja od svetoga Vladimira do svetog Serafima i do posljednjih mučenika Kristovih s kraljem mučenikom na čelu, objaviti nebu i zemlji da je sva ruski narod Kristom obnovljen, u mukama ponovo rođen, u krvi ponovno kršten i kao takav gotov pomoći cijelom svijetu … (Riječ na proslavi dana svetog Vladimira, krstitelja Rusije, srpnja 1932. u Beogradu)