ZAKONI MAKROUNIVERZUMA
Natpis na ulazu u drevno proročište u Delfima ukazuje sljedeće – “Čovječe, spoznaj sebe i spoznaćeš kompletan univerzum i njegove Bogove”.
Čovjek kao minutus mundus, mikrouniverzum, zrači energetskim potencijalima koji se oslikavaju u prirodnim zakonima makrouniverzuma. Ta veza zapravo predstavlja odraz prirode koja leži u nama. To je Buđenje, o kojem su govorili drevni mistici.
Kompletna živa bića u planetarnim ekosustavima predstavljaju plodove Prime Tvari (energije), pa tako i čovjek kao zrela ličnost predstavlja njenu ekspresiju. Mi predstavljamo energetske odašiljače koji primaju i odašilju jako puno vidova energije. Mi isijava s pozitivnom energijom, a tako i negativnom, ovisno pod kakvim smo energetskim utjecajima eksponirani.
Upravo tako, energetski tokovi uvijek kruže, drže planet Zemlju živom, popunjenu s raznobojnim energijama koje tako isprepletane povezujemo putem umnih potencijala. Na tu ekspresiju prirode uma je moguće je utjecati, promijeniti impresiju, pravac misli, želja, podsvjesnu prirodu. Ljudska bića zaista neprekidno podliježu utjecajima mnogih nevidljivih energetskih niti, univerzalnih prirodnih zakona, a da toga nisu ni svjesna.
Mi kao ogledala makrokozmosa zračimo sa sljedećim potencijalima koji se zbivaju na mikro i makro razini. Sljedeće opisanim prirodnim zakonima se odvijaju kompletne životne manifestacije i život uopće u planetarnim ekosustavima.
ZAKON ENERGIJE
Realnost možemo promatrati kao beskrajan splet različitih energetskih frekvencija. Zbivanja u njoj nisu materijalne (1) već valne (2) prirode. Energija u valovima zapravo puni bateriju koja pokreće život Zemljinog ekosustava manifestirajući skroz vodu, zemlju, zrak, floru i faunu. Univerzum tako poprima vid energije koja se prikazuje u raznobojnim relativnosti.
Ta energija teži ka ponovnom povezivanju i tako nas potiče da evoluiramo u prirodnosti. Njene energetske niti daju život kompletnom spektru živih bića u planetarnim ekosustavima. Trenutna realnost koju percipiramo uz potencijal bioloških receptora zapravo predstavlja uzak snop astronomskog broja usmjerenih energija. Materijalno tijelo čovjeka se ponaša poput leće odnosno “filtra” za primanje tih energija.
ZAKON OGLEDALA
Mikrokosmos je odraz makrokozmosa. Energija je u nama, i mi smo u energiji. Mi smo veza i model mikro i makro energetskog realiteta. U tom ogledalu nema razlika u kvaliteti, samo u modelu u kojem se taj kvalitetu zbiva. Kompletna zbivanja u makroskosmosu se ogledaju u mikrokozmosu. Na tom postulatu, mi sami kreiramo vlastitu realnost – najprije unutarnju, a zatim i vanjsku. Mi kao mikrokozmos, ono što postignemo u sebi, djelovat i izvana. To je usmeno pravilo.
U makro prirodi, planeta Zemlja je okružena s oko sedamdeset posto vode, dok tekućina u ljudskom tijelu popunjava približno istu količinu i tako predstavlja njezin mikro ekvivalent.
Neorganska energija koja putuje nesvjesnim umom tako utječe na čovjekovu realnost, i obratno. Na primjer, emotivna zbivanja uma koja putuju u podsvijesti se, također, zbivaju u materijalnom tijelu odnosno tjelesnim organima.
Na mikro odnosno organskom razini, ljudsko biće se rađa, živi, dozrijeva, stari i umire. To je odraz elementarne prirode. A to se zbiva i na makronivou sa planetima, zvijezdama, galaksijama. Ta energetska fluidnost se uočava u sljedećem energetskom potencijalu odnosno u zakonu kretanja.
ZAKON KRETANJA
Fluidnost energije se odlikuje njenim kretanjem. U prirodi realnosti sve je u konstantnom pokretu, od galaksija, zvijezda, planeta, atoma, sve orbitira. Na makronivou, nebeska tijela kao prirodni magneti s rotacijom zapravo induciraju energiju koja daje život planetarnim ekosustavima.
Ekosistemi uspostavljaju uzajamnu ekološku ravnotežu primarnih elemenata prirode i bioloških jedinki. U njima, životni krug se također odvija kretanjem, odnosno ciklusima. U tim krugovima ekosustava, kompletan život se odvija kretanjem, transformacijom i prolaznošću.
U tom kretanju, nema početka ni kraja. Sav život na zemlji, rađanje, bujanje, sazrijevanje, život i smrt počivaju na tom principu. Zemlja daje i prima natrag. Na njoj ništa nije naše, samo buđenje.
ZAKON RITMA
“Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam, upravljam se po njemu, i prepuštam mu se. ” (Nikola Tesla)
Probuđen čovjek živi po impulsima prirode, prati njihov ritam i usmjerava se po njima. Za takvog čovjeka priroda je uvijek nježna. Ona je ogledalo mikrokozmosa i zato gleda i voli tog čovjeka koji je u umu probudio njezine potencijale. Um tako prati ritam srca, a ako se oni povežu u neraskidivu vezu, za čovjeka sve postaje moguće. Nikola Tesla je imao kvalitete tih ritmova.
ZAKON POLARITETA
Priroda polaritet povezuje, usklađuje i prilagođava mikro i makro elemente prirode. Odvija se u akcijama i reakcijama. Na primjer, sjeverni i južni magnetski pol, desna i lijeva moždana polutka, muško i žensko, nebo i zemlja, rađanje i umiranje, biljojed i mesožder, ljepota i odvratnost, dan i noć, plima i oseka, ljubav i mržnja predstavljaju prirodne veze ( parove) polaritet. U tom zakonu leži dijalektika prirode koja je ujedno blistava i okrutna.
Te veze su neraskidive. Parovi polaritet se zaista teže povezati, dotaknuti točku koja ih ritmično navodi prirodnoj harmoniji. Kao što se nebo i zemlja teže povezati u čovjekovom umu, tako se i parovi polaritet moraju vezati u njemu, zarotirati. Samo tako čovjek može zaista dozreti. Da nije navedenih interakcija kompletna organska bića Zemljinog ekosustava bi poprimila oblik primitivnih bioloških organizama bez težnje za inspiracijom i usmjerenim evolucijskim razvojem.
Zahvaljujući tom zakonu prirode, kompletna živa bića u prirodi spontano dozrijevaju.
Navedeni elementi se u prirodi uzajamno održavaju uz zakon akcije i reakcije, ali najčešće u različitim umnim dimenzijama, tako da nisu uvijek očigledni čovjeku s njegove trodimenzioni točke promatranja. Po prirodi polaritet, mi s tim izvornim potencijalima smo zapravo privlačni bićima koja nisu oličenje tog Izvora. Ti potencijali se žele usmjetiti protiv prirodnosti Izvora.
ZAKON AKCIJE I REAKCIJE
Sva živa bića Zemljinog ekosustava su povezana u globalnu mrežu događaja i svaka njihova akcija utječe na druga živa bića, planet i svemir u potpunosti. Jedna energija reagira na drugu. Ništa se ne događa slučajno, sve posjeduje akciju i reakciju koja će se manifestirati prije ili kasnije. Naše emotivno, odnosno duševno stanje se reflektira i izravno utječe na vanjsku realnost koja tada poprima vid umnog iskustva. Takav utjecaj se može manifestirati u vidu trenutačne i izravne reakcije koja će se dogoditi odnosno kulminirati u nekom razdoblju budućnosti.
Da li smo zapravo svjesni vlastitih emotivnih reakcija i da li ih nekada svjesno promatramo?
Rekao bih da ne. Emocije tijekom očaja i patnje zapravo oslabljuju vašu auru, uslijed čega postajete podložni negativnim utjecajima drugih. Ako ih ne materijalizujemo odnosno potisnemo, emocije putuju u podsvijest i ubrzo postaju izvor hrane nižim astralnim energijama koje najčešće nismo u mogućnosti svjesno primijetiti. Tada naravno, život u vezi s prirodom postaje poprilično nemoguć.
ZAKON ATRAKCIJE
Kako je sve u prirodi komunikacija, odašiljanje i primanje, tako je i čovjek u mogućnosti dati i primiti, odnosno privući ekvivalent onoga što ima već u sebi. Kako um utječe na materiju, tako i materija utječe na prirodu uma. Kada posvetimo pažnju točnim vizijama, istovremeno osjećajući snažne izljeve emocija mi tada privlačimo, materijalizujemo te vizije.
Emocionalna energija uma zapravo diktira koja iskustva ćemo privući tjedna života. Na primjer, ako krenemo od srca oslobađati odnosno “isijavati” pozitivne emocije oko sebe, ta energija će se po prirodi “prikačiti” za neku vanjsku energiju istog tipa, držati nas “pozitivnim”, au naše iskustvo privući ono najbolje u tom trenutku. I obratno, ako konstantno oko sebe isijavaju negativnu energiju (emocije straha, napetosti, mržnje) niske frekvencije, mi tada “primamo” i privlačimo puno negativnija iskustva odnosno negativnu energiju.
Negativni programi uma, ako su aktivirani, zrače prema vani. Ako isto privlači isto ili slično, magnetski valovi koji izlaze iz uma privlačit ekvivalentno titrajuci energije.
Mi živeći pasivnim životom zapravo uzrokujemo da vanjska, materijalna energija usmjerava našu unutarnju, suptilnu energiju. A to smo u mogućnosti preokrenuti!
Zakonom atrakcije, mi zapravo želimo unutarnja energija pokreće taj vanjski, materijalni segment. U trenutnom modelu energetskog realiteta mi smo mogućnosti da uz emotivne potencijale misli usmjeravamo tok materijalnog života. Biti u toj ideji znači prihvatiti dosadašnju interpretaciju njegove prirodnosti.
