Naš pravi dom je duhovni svijet. Ali, samo duhovno razvijeno biće u stanju je da se prisjeti svojih ranijih života i povrataka. Umrijeti pri punoj svijesti smatra se blagoslovom, baš onako kako je s Božjim imenom na usnama umro Gandi. Ako bi prilikom umiranja čovjek želio svoju svijest prenese u buduću inkarnaciju, mora to naučiti (recimo uz pomoć joge). Ako čovjek uvježban da svijest premješta iz mozga i srca u druge dijelove tijela, onda svijest u njima može preživjeti strašan sudar psihičkih sila do kojeg dolazi u trenutku umiranja (u kojem svatko izgubi svijest). Zatim će mu uspjeti prenijeti svoje ‘jastvo’ i moći će svjesno da se ‘preseli’ iz tijela.
Tko se boji smrti, njemu nudimo Sokratovu misao: ‘Bojati se smrti to je kao smatrati sebe pametnim, a ne biti pametan. Nitko ne zna nije li smrt možda onaj najveći blagoslov dat ljudskom biću, a ipak je se plaši kao da je sasvim siguran da je smrt najveća nesreća ‘.