Splet osobina koje čine psihopatsku ličnost uvelike jamči uspjeh u poslovnom svijetu i brz uspon na hijerarhijskoj ljestvici u modernim korporacijama. Ubzano promjene koje karakteriziraju trendove u poslovnom svijetu i dominacija kapitala koja odlikuje potrošačko društvo kao neizbježan dio naše svakodnevice, umnogome su pridonijele popularizaciji psihopatskih osobina. Međutim, te osobine su raščlanjene i promatraju se izvan konteksta psihopatije, te su samim tim i prihvatljive. Tako da je poželjno da jedan lider ili marketinški direktor bude karizmatičan, dominantan, elokventan, manipulativan, egocentričan … Dakle, u poslovnom svijetu se sada preferira menadžersko ponašanje koje je suglasno s politikom organizacije. Ukoliko je neophodno pogaziti izvjesna moralna pravila i etička načela to će biti i prihvaćeno zarad općeg interesa organizacije.
U praksi bi to izgledalo ovako:
■ Nedostatak empatije se iskazuje kao snažna samokontrola,
■ Samouvjereno iznošenje stavova i lako sklapanje poznanstava je rezultat odsustva socijalnih inhibicija,
■ Hrabrost i lako donošenje teških odluka posljedica su odsustva osjećaja krivnje.
■ Sve to upotpunjeno je ubedljivošću koja je zapravo odraz manipulacije i makijavelizma.
Putem medija nam se svakodnevno plasira činjenica da su za uspjeh u poslu neophodne prethodno opisane osobine. I još se potencira da ako ih ne posjedujemo dobro bi bilo da ih razvijemo ukoliko želimo biti uspješni u profesiji kojom se bavimo. Da situacija zahtijeva više pažnje ukazuje i činjenica da su istraživanja provedena među studentskom populacijom poslovnih škola pokazala da oni kao budući rukovoditelji i menadžeri smatraju da je za uspjeh u poslu empatija najveća prepreka.
Imajući to u vidu, možemo sa sigurnošću reći da je na dijelu sistemski utjecaj na mlade generacije kojima se prezentira model ponašanja koji jamči poslovni uspjeh, a čija je posljedica udaljavanje od vlastite ljudske prirode, od etike i morala.
