Legenda ili stvarnost? Čarobnjak Merlin, čudesni mač Ekskalibur, mladi Artur, predodređen da postane ne samo kralj, već i mitski heroj nekadašnje i buduće Britanije, vitezovi Okruglog stola i njihovi podvizi, tajanstveno otok Avalon prema kojem se uputio smrtno ranjeni Artur … Sve su to elementi najpoznatije britanske legende koji su se stapali sa kolektivno nesvjesnim sve dok priča o Arthuru nije postala živopisni san. Pa ipak, kao što mnogi suvremeni istraživači ukazuju, izgleda da je doista postojao Artur, povijesna ličnost.

On sasvim sigurno nije bio srednje vjekovni vitez, iako njegov lik najviše dugujemo tom dobu. Postojeća svjedočanstva ukazuju na njega kao na vojnog poglavara u stoljeću koji je uslijedio nakon propasti Rimske britanije.
Bilo je to doba duboke uznemirenosti i nesigurnosti za sve Britance. Oni su, sve do 410. godine, uživali skoro četiri stoljeća nezapamćenog napretka kao dio velike rimske Imperije. Zahvaljujući jakoj centralnoj vlasti i zaštiti dobro uvježbane i učinkovite armije, Britanci su nesmetano uživali blagodeti civilizacije o kojima, do tada, nisu mogli ni sanjati.
Krajem IV stoljeća je snaga Rima počela slabiti, a 410. godine je imperator Flavije Honorije bio suočen s prijetnjama samom Rimu. Zbog toga je poručio Britancima da se sami pobrinu za svoju obranu i povukao rimske legije iz Britanije. Ma koliko da je Honorije to smatrao privremenom mjerom, Britanija nikada više nije pripala Rimskoj Imperiji.