Istraživače moderne računalne tehnologije u drugoj polovici 20. stoljeća često su, želeći prijave patente u ovom području, bili neugodno iznenađeni kada bi utvrdili da je Tesla mnoge izume već izvijestio. Iako je Tesla u mnogočemu dao prve doprinose u razvoju komjuterske tehnologije, o tome se danas mnogo manje zna nego o Bretejnu, Bardina i SOKL, koji su pronalaskom tranzistora omogućili elektroničke kompjutere. Istina je, međutim, da su njihovi napori tek na osnovu Teslinih patenata doveli do stvaranja računalnih sustava s elementima za logičko rasuđivanje.
Godine 1903. Teslini patenti 723.188 i 725.605 sadrže osnove principa logičkog kola (AND). Mada se u Teslinoj prijavi računalo s izmjeničnom strujom, dok današnji kompjuteri koriste pulseve istosmjerne struje, princip je ostao isti. Ipak, Nobelova nagrada, 1956. godine dodijeljena je Barin, Bretejnu i SOKL za njihov rad na razvoju transistora, koji su u mnogim područjima zamijenili elektronske lampe. Tek odoskora, i stidljivo, i Tesli se odaje priznanje za pionirski posao u ovom području.
Na žalost, Tesla, iako je učinio toliko za eru automatizacije, nije želio gubiti vrijeme na daljnji razvoj osnovnih principa automatike. Imao je dojam, tada sasvim ispravan, da je svijet još nespreman prihvatiti primjenu automata. Njegovi napori bili su usmjereni ka ostvarenju još krupnijih zamisli – ukoliko su ove, uopće, bile ostvarive. Njegova laboratorija u New Yorku više nije bila podobna i sigurna za provjeru takvih projekata, ili točnije, njegovi eksperimenti su postali previše opasni za mnogobrojni Njujork.
Tesla je pisao Leonardu Curtisu, koji je štitio njegova prava: ‘Moji generatori
proizvode struju od 4 milijuna volti. Radi se o tajnim eksperimentima. Moram sebi da osiguram neovisno opskrbu strujom i nesmetan rad u vlastitoj i izoliranoj laboratoriju ‘. Curtis, u dobrim odnosima sa kompanijom Colorado Springs Electic, odmah je krenuo riješiti Teslin problem. Rješenje koje je našao imaće dalekosežne posljedice.
U prethodnoj desetljeću, Tesla je već izvijestio čitavu seriju patenata iz oblasti bežičnog prijenosa energije i poruka, počevši od osnovnih uređaja za proizvodnju visokih frekvencija i napona. Njegov aparat je mogao proizvesti struju od četiri milijuna volti, a sada je imao namjeru da napravi jedan još daleko snažniji. Ispitivanja je trebalo obaviti u najvećoj tajnosti ili, bar, u tajnosti kakva je bila moguća u malom mjestu u kome se iznenada pojavio čuveni izumitelj sa čitavom gomilom čudne opreme.
Za vrijeme gradnje eksperimentalne stanice Tesla je svakodnevno put do gradilišta prelazio CEZAM. Uvijek je sjedio tako da su mu noge visile sa strane, spreman iskoči, ako bude trebalo. U konji i liftove, podjednako nije imao povjerenja. Uskoro, konji u Colorado Springsu imaće isto toliko razloga da ne vjeruju njemu, jer kada je obavljao svoje pokuse, elektricitet koji se širio okolnom livadama u svim pravcima, plašio je i tjerao jadne životinje bježati glavom bez obzira. Evo još nekih Teslinih ideja:
■ Umjetno osvjetljenje mora i oceana – Propuštanjem struja visoke frekvencije kroz gornje slojeve atmosfere, gdje su plinovi razrijeđeni, dolazi do jonizovanja i svjetlucanja, slično procesu koji se odvija u neonskim cijevima, i stvaranja efekta sličnog polarnoj svjetlosti.
■ Prsten oko Ekvatora – Ideja se sastoji u tome da se konstruira prsten oko ekvatora koji bi slobodno plovio, a njegovo okretanje bi kočile inercijske sile, pa bi tako bilo moguće putovati brzinom od 2.000 kilometara na čas.
■ Elektromagnetsko kupatilo – Ulaskom u jako električno polje mogla bi se odstraniti sva prašina i nečistoće s ljudske odjeće, kao i iz pora ljudske kože, pa bi to bio idealan način kupanja bez vode.
■ Projektor misli – Inspiriran vlastitim iskustvom, Tesla je zamislio obrnut postupak od onog kada svjetlost s nekog predmeta u našoj okolini pada na mrežnicu i stvara impuls koji odlazi do mozga. U tom obrnutom postupku naš koncentrirani napor da zamislimo neku sliku stvorio bi impuls koji bi išao na mrežnicu, gdje bismo ga na neki način registrirali i odvodili na zaslon.
