Psihološki gledano, tijelo j u uzbuđenom stanju straha. Dlanovi su vlažni, u sljepoočnicama lupa, mišići se grče. Tipični simptomi su drhtanje, probadanje i lupanje u prsima te osjećaj tjeskobe u predjelu trbuha. Tijelo je spremno – i na bornu i na bijeg. Centar upravljanja među-mozga (hipotalamus) daje nalog za lančanu reakciju. Nadbudrežne žlijezde počinju sa hiperprodukcijom adrenalina, kako bi se tijelo spremilo na objavljivanje alarma. Srce kuca pojačanim intenzitetom, kako bi mozak i mišići dobili dovoljno krvi. Ubrzano i duboko disanje unose više kisika, a paralelno prestaje i lučenje sline kako bi se osigurao bolji dovod zraka u pluća. Zjenice se šire. Oči su osjetljivije na svjetlost. Tijelo je obliveno hladnim znojem i podjednako spremno – i na napad i na bijeg.
Važne funkcije, poput apetita, trenutno su obustavljene. Otuda ljubomorne osobe često nemaju apetit. Ali im se zato povećava apetit – za ljubav. Tijelo, naime, pojačano proizvodi ljubavni hormon testosteron. Sada bi najradije vodili ljubav sa partnerom za koga smatrate da vas je jako povrijedio! Kako kaže američki sociolog Bernard Mek Lin: ‘Nimalo loš način da se ljubomorno ludilo pretvori u normalnu strast’. Međutim je li zaista tako?
Tvrdi se da je za ljubomoru karakteristična ‘sklonost voajerizmu’, koja može poprimiti čak i mazohističke crte.
Kako to? pa, jednostavno, prošlost partnera želi se znati do u detalje, iako se time razaranje još više povećava. Jer, ljubav se boji usporedbe. Karakteristično onespokojavajuće pitanje glasi: ‘Nisam li možda samo bijedna slika onoga što je već imala (imao)?’ Ljubomorna osoba želi biti univerzalna, a ne samo još jedna karika u lancu …
Uz to, živimo u industrijaliziranom društvu gdje ljudi imaju mnogo prilika za međusobne kontakte i poznanstva, pa i za, iskreno rečeno, mnogo više od toga. A istraživanja su pokazala da 82 posto ljudi na nevjerstvo i dalje reagira ljubomorom.