Iako se s pravom može reći da su sekundarne progresije, kao metoda astrološkog predviđanja, ušle u širu upotrebu tek početkom XX stoljeća, o njihovom porijeklu i vremenu nastanka se prilično malo zna.

Uglavnom se smatra da ih je osmislio Placidus de Tito, talijanski astrolog i matematičar iz XVII stoljeća, mada postoje naznake da ih je spominjao i Kepler nešto ranije. Ipak, one su dosta dugo bile u sjeni profekcija i primarnih direkcija za koje je neosporno da su se koristile još u helenističkom razdoblju.

Suština sekundarnih progresija je u simboličkom povezivanju dnevnog kretanja planeta s godišnjim dešavanjima u životu natusa po sustavu jedan dan = jedna godina. Odnosno, ukoliko želimo znati što će se dogoditi natusu u 30. godini, gledamo u efemeridama stanje na nebu trideseti dan od dana rođenja.

Poput drugih prediktivnih tehnika, sekundarne progresije su nailazile i na pohvale i mišljenja, ali jedna od najvećih “mana” koja im se pripisuje od strane nekih suvremenih praktičara tradicionalne astrologije jeste što nemaju potporu u starijim djelima.

Međutim, je li to točno?

Valens je opisao veliki broj metoda određivanja kvalitete razdoblja života natusa, kao i utvrđivanja vremena dešavanja onoga što je Nataliju obećano, posvetivši tome više od pola svoje Antologije. Točnije, u pet, od ukupno devet, knjiga nailazimo na različite tehnike, pa tako, u trećem poglavlju posljednje knjige, između ostalog, srećemo se s još jednom:

“Potrebno je izračunati sljedeće: na dan rođenja dodajte broj dana jednak broju godina natusa. Zatim, nakon što odredite datum, bez obzira da li on pada u mjesec rođenja ili kasnije, izradite horoskop za taj dan. Pogledajte da li se neka planeta nalazi na Ascendentu ili ulazi u konjunkciju sa drugom planetom, da li se pomiče s kuta tako što ga slijedi ili opada s njega ili s takve pozicije ide prema kutu, da li se na dan rođenja uzdizala, a sada zalazi ili mijenja fazu, ili poboljšava kvalitetu. To možete razmatrati u periodičnim predikcijama. ”

Dakle, očito da je Valens opisao izradu progresivnog horoskopa u kojem jedan dan simbolizira jednu godinu, uputivši nas da pratimo kretanje planeta u odnosu na kutove promatramo da li ulaze u aspekt ili mijenjaju fazu, što može utjecati na njihovu kvalitetu. Također, Valens je primijetio da neće biti nekih većih promjena u položaju sporijih planeta, mislivši prvenstveno na Saturn, Jupiter i Mars, jer kako kaže:

“Ove planete se neosjetno kreću i stoje u jednom mjestu.”

Moglo bi se dodati da se slična situacija događa i sa planetama koje su u vremenu rođenja stacionirane ili se sporo kreću pred promjenu smjera kretanja, pa tako neko vrijeme ne pokazuju vidljivije promjene u progresijama. Po svemu sudeći, Valens nije bio zadovoljan time jer je predložio još jedan metod u koji je “ukombinovao” tranzite planeta, ali u godini za koju se predikcija radi:

“Sljedeći postupak mi djeluje validan: dodamo broj godina na dan rođenja i izračunamo u koji mjesec novi datum pada. Zatim, izradimo kartu tranzita planeta u tekućoj godini i prognoziramo kako je opisano … Prema ovom drugom metodu naćićemo da one (spore planete) mogu ostvariti kvadrat, trigon i opoziciju. ”

Mada nije najjasnije što je konkretno Valens pod ovim podrazumijevao, obje tehnike se vezuju za sekundarno kretanje planeta pokazujući na taj način dešavanja koja slijede u određenoj godini natusa.

Ono što je zanimljivo jest da to treće poglavlje Valens započinje na sljedeći način:

“Ove stvari su poredane suglasno kozmičkoj harmoniji u drevnim vremenima. Iako su od drevnih primili u jednostavnoj formi, Egipćani su ih zaključali komplikovanjem i drugačijim povezivanjem, tako što su koristili neshvatljive pristupe i govor. Ogradivši ovu umjetnost jakim utvrđenjem i ‘zaglavivši reze na kapijama’, oni su izumrli. Kao posljedica toga, oni koji počnu proučavaju ovu oblast su poput slijepih ljudi, lutaju nasumice jer vrata nedostaju ili se ne mogu pronaći. Što je najgore, mnogo puta nailaze na isto. Ja sam srušio dio barijera i pokazao ulaz, poput kapije, za one koji žele ući. ”

Uspostavom veze između početka i kraja navedenog poglavlja može se izvući zaključak da su sekundarne progresije korištene od davnina, ali uslijed nastojanja Egipćana da astrološko znanje zadrže u tajnosti, ostale su zaboravljene ili neadekvatno shvaćene, zbog čega se gotovo i ne spominju u ostalim djelima rane zapadne astrologije.

Na kraju, bez obzira koliko ih neki prihvaćali i vrednovali kao pouzdanu prediktivnu tehniku, jedno je sigurno, sekundarne progresije su bile poznate mnogo ranije nego što se danas vjeruje.