Jednom se anđeo obratio Bogu s molbom:

– Oče, imam problema.
– Što te brine, anđele moj? – dobronamjerno se osmjehnu Gospodin.
– Vidiš, Tvorče, postalo mi je teško obavljam anđeoske dužnosti, jer sam počeo nekako teže razumjeti ljude … Čini mi se da ne prođe puno vremena, a oni počnu me nerviraju! A meni je upravo naređeno da izražavam anđeosko strpljenje!
– Što ti smeta kod ljudi? – upita Bog.
– Oni su uvijek nezadovoljni onim što imaju, a često ni ne znaju što žele. Stalno se nešto žale. Ratuju jedan s drugim i uništavaju okoliš. Mrze one koji nisu kao oni. Zavise od mišljenja drugih ljudi, a često više ne vjeruju mudracima, već spletkarošima i demagozima. Mole se u crkvi da bi odmah ponovno zgriješili. I to me opterećuje!
– Da, sine moj, to je ozbiljna stvar – zamišljeno protrlja sijedu bradu Gospodin i dodade – U pravu si, s tim se mora nešto uraditi. I to brzo! Kod tebe se pojavilo osuđivanje, a to je znak da si prestao budeš anđeo … Vjerojatno si se zarazio od ljudi!
– I ja tako mislim – oborenog pogleda reče anđeo. – Mislim da mi treba profesionalni rast. Čuo sam da neke anđele šalju na tečajeve Povišene Kvalifikacije. Mogu li zamoliti da se pošaljem u školu?
– Možeš, sine moj. Ti tečajevi su zaista vrlo učinkoviti! Oni koji dobro uče, po pravilu, postižu odlične rezultate.
– A, koji predmeti se tamo uče? – upita znatiželjni anđeo.
– Različiti. Najrazličitiji predmeti! Ja bih rekao, široko obrazovanje! Doslovno, to je Sveučilište za anđele. Sigurno ćeš tamo naći svoje drugove i istomišljenike, i neće ti biti dosadno.
– Kakav je oblik školovanja? Predavanja? Seminari?
– Većinom interaktivni. Sve kroz osobno iskustvo, osjećaje i doživljaje. Pa, i teorije će biti malo, pritom s različitih točki gledišta. To je zbog povećanja pluralizma i zbog slobode izbora.
– Da, Tvorče, to je upravo ono što mi treba! Ja stvarno želim da prisustvujem takvim tečajevima. Što mi je potrebno za to?
– Što ti treba? Samo da se upoznaš s uvjetima prijema, sine … Prvo, dobićeš tijelo, ono je jednom dano i zauvijek, nema zamjene. Može ti se sviđati ili ne, ali ono je jedino koje će ti biti na raspolaganju do kraja učenja. Sve ostalo ćeš dobivati ​​na privremenu uporabu, na jedan ili drugi rok. Je li jasno?
– Jasno. Ništa nije moje, osim tijela. Njega treba čuvati jer je tijekom cijelog vremena učenja samo jedno.
– Dalje … – nastavi Gospodin: – Moraš učiti i danju i noću, onoliko dugo koliko je potrebno da se završi proces. Svaki čovjek i svaki događaj će biti tvoji učitelji, zato da se vrijeđaš i ljutiš na njih nema smisla.
– A, ako oni pogriješe? – upita anđeo.
– Ne postoje greške, samo lekcije. I učitelji. Ti ćeš također biti nekoem učitelj, imaj to na umu.
– Ja? Učitelj? Ali, ja to ne umijem! A, što ako ne uspijem?
– Pa, i to može biti … Neuspjeh je sastavni dio uspjeha. Svaki neuspjeh može biti proanalizirana i pretvoren u novi uspjeh!
– A, može li se napustiti lekcija, ako ti ne ide?
– Lekcija se ponavlja u različitim oblicima dok ne bude usvojena u potpunosti. Ako ne naučiš lake lekcije, one će postati još teže. Kada naučiš – položiš ispit i pređeš na sljedeću lekciju. Oprosti, ali takav je program!
– Kako ću znati da sam naučio lekciju?
– Znat ćeš da si naučio lekciju kada se tvoji postupci i shvaćanja promjene. Mudrost se dostiže kroz praksu.
– Da, shvatio sam. Uskoro ću imati više mudrosti!
– Ne budi pohlepan, anđele! Ponekad je malo nečega bolje od mnogo ničega. Dobit ćeš što god zaželiš. Vjerojatno ćeš podsvjesno odrediti koliko ćeš energije trošiti, i kakve ćeš ljude sebi privući. Pogledaj na to što imaš i znaj da je upravo to ono što želiš. Tvoje ‘danas’ će biti opredeljeno tvojim ‘jučer’, a tvoje ‘sutra’ će ovisiti od tvog ‘danas’.
– Ako ne griješim, ja sam izabrao to, i to mi je stvorilo probleme?
– Kako je izvana, tako je i unutra. I obrnuto. Vanjski problemi točno odražavaju tvoje unutarnje stanje. Ako promijeniš nešto unutra, i izvana se postepeno sve mijenja. Život će ti reći!
– A, kako? Kako ću ga čuti?
– Bol – to je način koji Univerzum koristi da bi privukao tvoju pozornost. Ako tijelu ili duši bolno, to je signal da se mora nešto mijenjati!
– Hoće li mi ostali anđeli, koji pohađaju tečajeve, nanositi bol, Oče?
– Ne zaboravi da ste svi vi učenici, i svi imate iste uvjete. Drugi su samo tvoj odraz u ogledalu. Ne možeš voljeti ili mrziti nešto što je u drugima, ako to ne odražava tvoje osobine. Zapamti: tamo su samo anđeli, baš kao i ti, drugih bića jednostavno nema. Tako da, svaka bol će biti samo igra, procjena, reakcija tvog uma.
– Treba li još nešto znati, Gospode?
– Vjerojatno, da. Želim pokušaš shvatiti: Tamo gdje ideš nema boljeg mjesta nego ‘ovdje’. ‘Tamo’ nije bolje nego ‘ovdje’. Prošlost tamo treba odmah zaboraviti, budućnost ne možeš predvidjeti, za tebe će istinski biti važan samo taj trenutak u kojem si ‘sada’.
– Teško mi je shvatiti to o čemu pričaš. Ali potrudit ću se. Mislim da će mi učitelji sve objasniti, zar ne?
– Ne treba prebacivati ​​odgovornost na učitelja ili nekog drugog. Učitelji će ti dati samo program, ali učiš samo ti! Koliko želiš da usvojiš – toliko će i ostati s tobom.
– Trudit ću se da naučim što je više moguće!
– Da, anđele moj! Radi najbolje što možeš, i nećeš pogriješiti.
– A ti, Gospodine, hoćeš li kao i do sada nastaviti da me vodiš? Ili moram učiti iz knjiga i bilješki?
– Neću te napustiti ni na trenutak, sine moj! Ja ću biti s tobom iu tebi. Ali, ćemo biti daleko jedan od drugog, i morat ćeš ponovno naučiti me čuti. Mogu te utješim: svi odgovori se nalaze u tebi. Znaš više nego što je napisano u knjigama ili bilješkama. Sve što trebate učiniti je sljedeće: Gledaj u sebe, slušaj sebe i vjeruj sebi. Dakle, ako se nisi predomislio, izvoli, sada ću te poslati tamo, na mjesto učenja!
– Dobro, Oče! Spreman sam. Samo da ne zaboravim sve ove mudrosti!
– E, ovdje te čeka iznenađenje, mališane – nasmijao se Bog. – Vidiš, suština ponovnog učenja anđela je u tome da oni ponovno kreću od nule, prolaze cijeli program. Tako da ćeš zaboraviti sve ovo što sam izgovorio ovdje. Setićeš se toga tek kad budeš spreman … Pa, idemo li?
– Idemo!
Anđeo je odlučno zamahnuo krilima i ugledao pred sobom otvoreni tunel, zatvorio je oči, zaronio, kao u bezdan, u totalnu neizvjesnost. Ali, vjerovao je Bogu i stoga se nije dvoumio. Međutim, let nije bio dug … razlijegao se krik!
Negdje na Zemlji rodio se još jedan čovjek.