Da bi se izbjegla terminološka zbrka i razuđenost predmeta proučavanja ili bavljenja ‘nad’ ili ‘para’ pojavama, psihotronika je pribjegla sistematičnosti i preoblikovanju nekih termina. Definicija psihotronika po profesoru Rejdaku je: ‘psihotronika je interdisciplinarna znanstvena grana koja pročavam distancione interakcije između organizama i vanjske sredine, koje su uvjetovane snagama duše, svjesnim i percepcionim procesima. Ona istražuje energetske i informacijske sposobnosti ovih interakcija čime pomaže objektivizaciju, te upoznavanje za sada neotkrivenih rezervnih mogućnosti čovjeka i žive tvari uopće. Tako doprinosi spoznajnom procesu svijeta u cjelini.

Bioindikacije – Ovim pojmom označava se sposobnost organizma da detektira informacije o vanjskom (izvan subjekta) i unutarnjem (sam subjekt). Naravno, ovdje se prvenstveno podrazumijeva vančulna detekcija. U obje ove sredine su pohranjene informacije, a živa materija je sposoban s tim sredinama ostvari interakciju.

BIOTELEGNOZA – Ona je distancione spoznaja objektivne stvarnosti vezane sa sviješću (preko nesvjesne psihe), i ne ostvaruje se standardnim osjetilima ni racionalnim razmišljanjem. Ove spoznaje subjekti saopštavaju izravno ili simbolički – jer je jezik nesvjesnog simboličan. Umjesto termina biotelegnoza u literaturi se nailazi i na termine: jasnoviđenje, jasnočujenje, prekognicija, ESP – Ekstra Senzorna Percepcija i slični. Potpune mogućnosti koje imaju naša osjetila još ne znamo. To se odnosi kako na sam mozak, tako i na naše biće u cjelini. Stoga ne možemo unaprijed odbaciti i eventualno njihovo sudjelovanje u distanciranoj spoznaji. Biotelegnoza podrazumijeva distancione interakciju između čovjeka i vanjske sredine, a ta sredina može biti i Univerzum u bezvremenskom i besprostornu smislu te riječi. Biotelegnoza se dijeli na:

1. Retrokogniciju – znanje o prošlim događajima
2. Aktuelnu biotelegnozu – znanje o sadašnjosti, svijest u stvari, da sadašnjost ne postoji
3. prekogniciju – spoznaja budućih događaja.

BIOKOMUNIKACIJA – je sposobnost živih organizama da međusobno komuniciraju – emitiraju i primaju informaciju na distanci specifičnim mehanizmima, izvan granica percepcije čula. Kvaliteta prenošenih informacija odgovara stupnju organiziranosti žive tvari. Sinonimi za biokomunikaciju su: telepatija, telepatski prijenos i slično. U svakom slučaju riječ je o daljinskim interakcijama: među ljudima, između ljudi i drugih živih bića, te između drugih živih bića međusobno.

Sve u svemu, ovo su stvari koje golicaju maštu i u koje vjeruju ljudi okrenuti duhovnim stvarima. Oni okrenuti materijalnim stvarima, koji vjeruju u samo ono što vide, vjeruju primjerice u telvizor, radio, internet, znaju da nam sve to dopremaju nevidljivi valovi i čak u njih vjeruju, ali kada im se spomenu nevidljive niti energija koje povezuju sve u prirodi , postaju skeptici i neverujući vrte glavom. Ali, to je već stvar slobodne volje, i shvaćanja života i ovoga svijeta.