Koliko od laži dobivamo, a koliko gubimo?

Svi mi lažemo. Svaki dan izgovorimo neku sitnu laž, takozvane “bijele laži” su svakodnevna pojava. Radimo to da bismo izbjegli neugodnosti, da ne bismo nekoga povrijedili, da bismo ostavili bolji dojam na druge, i iz još velikog broja razloga.

Sve laži imaju specifičan cilj, a taj cilj se svodi na postizanje neke dobiti ili izbjegavanje kazne. Naravno, neki ljudi lažu više nego drugi, obično se veća količina laganja sa ciljem smatra manipulacijom.

Postoji, međutim, i laganje bez određenog cilja, bez ikakve očite koristi, a često je i štetno po samog izvršitelja.

patološko laganje

Osoba koja ima problema sa patološkim laganjem izgovara laži svakodnevno, u velikim količinama i jako uvjerljivo, kao da izgovara čistu istinu. Smatra se da patološko laganje nije pod utjecajem svijesti, ono se odvija nekontrolirano i impulzivno.

Osobe koje to rade vjeruju u svoje laži, kao da su one stvarne, i ne smatraju da imaju problem. Mada osobu koja patološki laže to može dovesti u neugodnu situaciju, impuls ka lažima izgleda ima funkciju da bar neko vrijeme osobu prikaže u što boljem svjetlu, i poveća njeno inače veoma nisko samopouzdanje.

Ove osobe najlakše prepoznajemo po velikom broju prekršenih obećanja, nesposobnosti da završe važne zadaće na vrijeme, i mnogobrojnim prekinutim odnosima s drugim ljudima.

Kako je u osnovi problema nedostatak samopouzdanja, njihove laži će se odnositi na to da su postigli nešto važno i veliko, ili da imaju prijatelje i veze s ljudima koje oni smatraju važnim (primjerice, političari, estradni umjetnici, i drugi).

Ukoliko ih uhvatite u laži, oni će to ignorirati i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Obično, ako ih otkrije jedan krug ljudi, oni odatle odlaze i biraju novi krug ljudi u kojem će nastaviti da se kreću, dok i tu ne budu otkriveni, i tako redom.

Okolnosti u kojima biramo laž

Čovjek nije tako nejasan i tako težak za razumijevanje, kao što se to ponekad može činiti ljudima. Ego (Ja) nije tako komplicirana struktura, kako ga je psihoanaliza dugo predstavljala, i ne udovoljava ona samo drugim instancama, već i sebi.

Uz neophodnu ogradu od generalizacije, koja uvijek nosi i malo netočnosti sa sobom, potrebe većine ljudi su slične i odnose se na – potrebu za davanjem i pružanjem ljubavi, pripadnošću, sigurnošću, ostvarenjem svojih mogućnosti, materijalnom situiranošću, uvažavanjem, priznanjem, poštovanjem, prihvaćanjem …

Ljudi žele biti voljeni i vole, da uspiju u onome što rade, da ih drugi prihvaćaju i da im to pokažu, da ostave trag, da budu uvaženi, da im se greške oproste, da se oslone na druge, da budu prepoznati po dobrim djelima, da imaju svoje mjesto.

I ego je glavna uloga i vrijedni radnik na svim frontovima. On radi stalno, kao srce, nikada ne spava (i kad se čini da spava, u snu smišlja i razrješava). Pokušava održati snagu i volju, pravi planove i razvija odgovornost, ispravlja pogreške, i trudi se da nikada ne pogriješi toliko mnogo da se to ne može ispraviti. Ali griješi, često i mnogo, jer je ljudski griješiti, jer je nemoguće živjeti, a ne napraviti pogrešne izbore, procjene, aktivnosti.

Što sve stoji na raspolaganju egu u tom neprestanom i napornom radu? Stavovi, uvjerenja, sustav vrijednosti, realna i idealizirana slika o sebi, mehanizmi obrane i laži, naravno. Kada nismo u mogućnosti zadovoljimo sve svoje potrebe, uvijek u nama nastaje nemir i uzbuna.

Uvijek se prave retrospektive i analize, novi planovi i procjene, ulažu sve snage da se uspije ili bar napravi neki pomak. Mi to radimo čak i onda kada djeluje da tapkamo u mjestu i da se ne pomaknemo s mrtve točke. Ali često svi naši napori ne daju rezultat. Nekada pobjede skrivene potrebe, nekada male, sitne uvrede i nesigurnosti, nekada strahovi ili napetost.

A svijet od nas traži, kao i naš ego, da radimo, da i dalje izvršavamo zadatke, odnosno da živimo. I tada, kad ne možemo a moramo, kad je situacija takva kakva je, i nemamo vremena pregrupišu svoje snage i nađemo bolje i konstruktivnije rješenje.

I teško nam je da priznamo da smo bili nemoćni, slabi, pogrešni, da smo odustali od svojih principa i da su neke, ne baš prihvaćene potrebe, u tom trenutku bile važnije ili jače, i tada laž preuzima volan i postaje, naizgled, jedino i / ili najbolje rješenje.

Ne misli se tada da su u laži kratke noge, jer na tim nogama sasvim dobro stojimo i idemo dalje, malo klecaju, ali mi ipak hodamo i čini se da se može. Plašimo se da ćemo biti odbačeni, ismijani, povrijeđeni, neshvaćeni, pa sebe uvjeriti u dobrobit laži “zbog viših ciljeva”.

Cijena laganja

Nisu sve laži tako teške, mnoge su iz neznanja, mnoge zbog nedostatka hrabrosti, neke su sa pozicije egoizma, neke iz kompleksa i strahova. Ali svaka laž ima svoju sjenu, koju plaćamo svojim samopouzdanjem i drugim vrijednostima, koje nosimo u sebi.

Mijenjamo ih za laž, kupujemo trenutno olakšanje, trenutno izbjegavanje, trenutno uzdizanje sebe. Prodajemo svoje istinske vrijednosti za staklene perle. Jer, mada su laži uvijek protiv drugih, one su, isto tako, uvijek protiv sebe, jer mada lažemo druge, pravu štetu činimo sebi.

Teško je živjeti s njima, jer sve ono što one pokrivaju, je naše iskustvo, to smo mi, a sa sobom živimo 24 sata dnevno. Laž usporava i zamagljuje realnost, a što smo od realnosti daljnji to nam je teže. Ipak, ne treba zaboraviti da je laž ljudska, svakodnevna i da svi mi želimo da nam bude oproštena.

Svatko zna da se laganjem može naći u lošoj i neugodnoj situaciji. Većina nas je to saznala još dok smo bili djeca. Ali, što ako ste se izvukli? Šanse su, ako je tako, da ćete pokušati ponovo, i onda laganje može postati koristan alat u životu.

Stvar je u tome što će, prije ili kasnije, takvo ponašanje doći na naplatu. Ono će početi utjecati na vaše odnose, a posljedično i na vaš cjelokupan život, pa čak i na vaše zdravlje.

Veza uma i tijela

Naš živčani sustav je povezan s našim imunološkim sustavom, tako da ima smisla da mozak i emocije mogu slati poruke koje utječu na zdravlje. Jednostavno, vaše tijelo reagira onako kako vi razmišljate.

Kada razmišljamo o lijepim stvarima, naše tijelo proizvodi endorfin, hormon koji čini da se osjećamo dobro. To, također, doprinosi jačem, zdravijem imunološkom sustavu.

Isto tako, kada smo zabrinuti, anksiozni ili pod stresom generalno, naša tijela proizvode različite vrste hormona, kao što su kortizol i norepinefrin. Kortizol povećava šećer u krvi i potiskuje imunološki sustav. Norepinefrin ubrzava rad srca i povisuje krvni tlak.

Neki liječnici smatraju da će se osoba, koja neprekidno laže, na kraju suočiti s anksioznošću, depresijom, fizičkim, pa čak i psihološkim bolestima.

Zašto lažemo?

Jedan od najčešćih razloga za laganje je strah od posljedica istine. Krivnja je težak teret za one koji žive s njom, i postoje različiti manevri kojima ljudi pribjegavaju, da bi je izbjegli upravo zato što je tako bolna i teška.

Zato se čini da je cijena koju plaćamo laganjem niska u odnosu na ono što time dobivamo. Na prvi pogled, laganjem smo izbjegli da se netko naljuti na nas i nema razloga da se osjećamo krivim što smo nekoga povrijedili.

Postoje i drugi razlozi zašto ljudi lažu. Boje se da će biti kažnjeni. Neugodno im je, gube status ili ne mogu dobiti ono što žele, a laž je i dobro oruđe za manipulaciju drugima. Ljudi misle da laganjem štite sebe, ali laganje može biti pogubno za zdravlje i sreću. Potrebno je mnogo više truda da se izgovori laž nego istina.

Da biste bili uvjerljivi, morate živjeti u laži, što znači da morate uvjeriti sebe u laž. To je stresan posao, jer je mnogo lakše zapamtiti istinu nego detalje laži. Ako vas ispituju o situaciji koja je dovela do laži, morate se držati priče, čak i ako vas netko suoči s dokazom da lažete.

Potrebno je glatko prijeći preko svakog izazova uz dobro pamćenje, kako bi svaku laž mogli uvjerljivo da obranite. Čak i ako ovu vještinu savladate besprijekorno, i dalje ćete brinuti da će se vaša laž otkriti. To je ona vrsta neugodnosti koja vas stalno muči i donosi čireve, glavobolje, besane noći i paranoje.

Ljudi koji mnogo lažu i kojima laganje postaje životna strategija često postaju nedruštvene osobe. Što više vremena provode s ljudima koji ne lažu, to im oni više smetaju, a čak počnu i da ih krive za svoje probleme. Razumljivo je zašto laganje može ugroziti i narušiti radne odnose, brakove i prijateljstva. Ako ste uhvaćeni u laži, vaš kredibilitet pada u vodu.

Ipak, svi mi lažemo. Dovoljno je da se pogledamo u ogledalo i vidjet ćemo osobu koja je nekad slagala. Postoje neki znakovi koji nam mogu reći da li netko laže, ali ih ne treba shvaćati kao izravne dokaze.

1. Osoba koja laže najčešće će izbjegavati kontakt očima, bar u određenom dijelu razgovora. Uobičajeno, ljudi uspostavljaju kontakt očima najmanje pola vremena koliko traje razgovor. Ipak, treba znati i da postoje ljudi koji će bez obzira na laž uspostaviti kontakt očima, samo da bi dokazali da govore istinu.

2. Promjena u visini tona glasa, puno zamuckivanja i podštapalica (umm, ah, ovaj, i tako dalje) ili nakašljavanje, može značiti da osoba laže.

3. Neobičan govor tijela, također, otkriva laganje. Ako se osoba premješta s noge na nogu, naglašeno maše rukama, podiže ramena, okrene se od vas ili prinosi ruke licu, drugim riječima, ako djeluje nervozno ili joj je neugodno, to bi moglo značiti da laže. Još jedan od znakova može biti bljedilo ili crvenilo lica, i ubrzano treptanje.

4. Nešto zvuči sumnjivo. Kontradiktorne izjave koje nisu u skladu s pričom ili ne zvuče sasvim dobro, obično su dio laži. Stičete dojam da u priči nešto nedostaje i da nije kompletna.

5. Ponekad, pretjerano obrambeni stav osobe koja odbija odgovoriti na sva pitanja, pa čak i vas optužuje za laganje, mogu otkriti laž. Naravno, važno je i na koji način postavljate pitanja i da li ste i vi sami agresivni u tome.

6. Ako netko laže i vi promijenite temu, velike su šanse da će ta osoba samo nastaviti razgovor na novu temu. Osoba koja govori istinu, međutim, vjerojatno će se zapitati zašto ste promijenili temu, i željet će se vrati na prethodnu temu.

7. Osoba koja laže često će pokušati promijeniti temu koristeći se humorom ili sarkazmom.

Naravno, nitko ne može sa sigurnošću reći da li netko govori istinu ili ne. Iako trebate vjerovati svojim instinktima, ako niste sigurni, najbolje je pokušati prikupiti neke dokaze koji potkrepljuju vaše mišljenje.

Umjesto da se oslanjate na specifično ponašanje, hvatanje nekoga u laži je najlakše ako znate njegovo normalno ponašanje. Kada se ponašanje naglo promijeni, vjerojatno je to trenutak kada izgovara laž.