Nekada je na Svetoj Gori živio jedan monah. Svakodnevno je bio u alkoholiziranom stanju i postao je uzrok sablažnjavanju hodočasnika. Jednog dana je umro i neki vjernici su, osjećajući olakšanje, otišli kod vidovitog starca Pajsija Svetogorca (kanonizovan u siječnju 2015.) da mu prenesu, s posebnom radošću, da je konačno riješen ovaj veliki problem.
Otac Pajsije im je odgovorio da zna za smrt redovnika, jer je vidio cijeli legion anđela koji su došli da mu preuzmu dušu. Hodočasnici su se čudili i negodovali, a neki od njih su pokušavali objasniti starcu Pajsiju o kome je riječ, misleći da ih starac nije razumio. Starac Pajsije im je tada ispričao:
– Ovaj redovnik je rođen u Maloj Aziji, neposredno prije progona stanovništva, kada su Turci otimali svu mušku djecu (Danak u krvi). Da bi ga sačuvali, roditelji su ga nosili sa sobom na žetvu, a da ne bi plakao sipali bi mu malo rakije u mlijeko poslije čega bi spavao. Zato je rastući postao alkoholičar. Poslije savjeta mnogih liječnika i stručnjaka da se ne treba ženiti i zasnivati ​​obitelj poslije takvog djetinjstva, došao je na Svetu Goru i postao je redovnik. Tamo je našao jednog svetog starca i rekao mu da je alkoholičar. Starac mu je savjetovao da čini pokore i molitve, i da preklinje Bogorodicu mu pomoći smanjiti piće za jednu čašicu. Nakon godinu dana je uspio uz molitve i pokajanje smanjiti piće s 20 čašica koliko je pio dnevno, na 19 čašica. Nastavio je i tijekom više godina je postigao da pije samo 2 do 3 čašice dnevno, od kojih bi se ipak, s obzirom da je uvijek postio ili gladovao, lako opio. Godinama su ga svi smatrali redovnikom alkoholičarom koji sablažnjava hodočasnike, ali je Bog u njemu vidio borca, ustrajnog u borbi smanjiti svoju lošu naviku.
Ako ne znamo razloge i nečiji uloženi trud da bi postigao ono što želi, s kakvim pravom osuđujemo njegov pokušaj?