Moglo bi se smatrati da ljudi koji sebe smatraju sretnim redovito dobivaju na lutriji. Možda sretnici posjeduju neku specifičnu vrstu psihičkih sposobnosti koje im pomažu predvidjeti dobitne brojeve?
Profesor psihologije dr Richard Vajzman i njegov suradnik, dr Peter Haris sa sveučilišta u Sussexu, proveli su masovni TV eksperiment. Javno su zamolili sve koiji planiraju kupe tikete, da odgovore na upitnik čiji je cilj utvrditi jesu li oni sretni ili nesretni ljudi. Brojevi koje su ispitanici odabrali su također analizirani. Postojale su male ali značajne razlike u odabranim brojevima, ovisno je li osoba sebe smatrala sretnom ili nesretnom. Određeni brojevi privlače sretne ljude, a nesretni ih izbjegavaju.
Profesor Vajzman je odabrao šest brojeva iz ‘sretne skupine’. Ukoliko su brojevi sretni zato što su ih odabrali sretni ljudi, onda bi njihova šansa osvojiti dobitak na lutriji morala biti velika. Na kraju se ispostavilo da ni jedan jedini ‘sretni’ broj nije izvučen. Kada su sudionike eksperimenta upitali kako su prošli na tom izvlačenju, pokazalo se da sretnici nisu imali ništa više sreće od nesretnika. Međutim, sretni pojedinci ispoljavaju daleko veće očekivanje dobitka, pa su, zahvaljujući tome, dvostruko ubeđeniji da će i osvojiti nagradu. Kod nasumičnih i nepredvidljivih događaja kao što je lutrija, takva očekivanja su potpuno besmislena. Ipak, to je ukazalo istraživačima na jednu značajnu karakteristiku psihološkog profila sretnih ljudi.
Optimizam sretnih ljudi je neograničen – toliki, poprimati formu onoga što psiholozi nazivaju pozitivna obmana. Iako je riječ o samoobmani, to je vrlo dobra karakteristika jer nagoni čovjeka da se ne prepušta očaju i depresiji, već da pokušava i dalje. Naravno, teško da će i najsretniji od nas dobiti premiju na lutriji ukoliko ne popuni tiket i uplati ga. I u mnogim drugim područjima života, pozitivna i optimistična očekivanja značajno povećavaju izglede da će i krajnji rezultat biti pozitivan. Ne kaže se zadžaba: ‘Svatko je kovač svoje sreće’.
