Ne postoji mnogo oblasti ljudskog stvaralaštva i interesovanja u kojima ima toliko suprotstavljenih mišljenja kao što je astrologija. Ovo se posebno odnosi na pokušaj da se objasni što je astrologija i kako ona, zapravo, funkcionira. Postoje najmanje dva važna razloga koji su doveli do toga da u vezi s istim pitanjem postoje ne samo različiti, nego i dijametralno suprotni odgovori. Prvi razlog je činjenica da o astrologiji vrlo često govore, i najglasniji su u tome, oni koji je napadaju i osporavaju. Osporavajući astrologiju govore i pišu gotovo uvijek o tome što astrologija nije i ne može biti, a nikada ili vrlo rijetko o tome što astrologija jeste. Drugi razlog za spomenutu situaciju je taj, ma koliko to nevjerojatno može zvučati, što veliki broj onih koji prakticiraju astrologiju i sebe nazivaju astrolozima, a koji se uopće upuste u razmatranje ovog pitanja, o tome što je astrologija iznose različita i potpuno suprotna mišljenja. Ovom prilikom nećemo ulaziti u detaljniju analizu različitih shvaćanja astrologije. U vezi s tim se može naći puno tekstova, posebno na internetu, uključujući i stranice ovog sajta. Cilj ovog teksta je da čitateljima pruži sažet uvid u postojanje različitih shvaćanja i objašnjenja astrologije, najvažnije podjele u izučavanju i praktičnom bavljenju astrologijom, kao i pomoći čitateljima da bolje razumiju sadržaje na koje će u budućem izučavanju ove teme nailaziti. Za potrebe ovog teksta dovoljno je istaći da, kada govorimo o pojmu i predmetu astrologije, grubo govoreći, postoje četiri mišljenja koja se ističu.
ASTROLOGIJA KAO RELIGIJA, PSEUDORELIGIJA ILI sujeverju
Najranija shvaćanja astrologije i nastojanja da se ona objasni opisivala su je kao vrstu religije, sustav vjerovanja sličan religiji ili pseudo-religiju, a često i kao obično praznovjerje. Ovakvo shvaćanje astrologije bilo je posebno zastupljeno kod ranih teologa judaističke, kršćanske i islamske religije. Prastaro predanje o porijeklu astrologije, po kome je astrologija nastala objavom koju su ljudima prenijeli anđeli, je dovelo do toga da u opisima astrologije dominira tvrdnja da su planete proglašene božanstvima, da se na astrologiju prevashodno gleda kao na vjerovanje, te da se u astrologiji vidi neka vrsta duhovne konkurencije vladajućim religijama. Ovakvo mišljenje je bilo posljedica kako slabog poznavanja same astrologije, tako i činjenice da je označavanje astrologije kao vjerovanja ili praznovjerja imalo i svoju praktičnu svrhu – očuvanje utjecaja vladajućih religija u čijem se okrilju astrologija održavala i prakticirala. Mnogi moderni autori smatraju da su tvrdnje o “proglašavanju planeta božanstvima” isuviše pojednostavljeno gledanje na stvar koje je samo djelomično točno. Po njima, u najstarijim vremenima postojanja tzv. prirodnih religija moguće je da su planete proglašavane božanstvima, ali u vrijeme postojanja razvijenih mnogobožačkih religija (kod starih Grka i Rimljana, primjerice) planeta nisu proglašavane božanstvima, nego su bile izraz (simbol) osobina i moći pojedinih bogova u koje su ljudi tada vjerovali . Iako je shvaćanje astrologije kao religije, odnosno pseudo-religije, ukazivalo na određenu vezu religije i astrologije, ono je danas uglavnom prevaziđeno i nema više značaj koji je imalo u vrijeme znatno većeg utjecaja religije i religijskih učenja, tako da se danas u službenim izvorima, ili izvorima bliskim vjerskim zajednicama, astrologija rijetko definira isključivo kao religija, pseudo-religija ili praznovjerje.
ASTROLOGIJA KAO NAUKA
Shvaćanje astrologije kao znanosti je novijeg datuma i zastupljeno je gotovo isključivo kod onih koji se afirmativno odnose prema astrologiji. Nastalo je kao posljedica nekoliko faktora: suštinskog nepoznavanja astrologije od strane onih koji iznose ovo mišljenje, nesposobnosti da se astrologija promatra i poima različito od načina na koji se izučavaju moderne znanosti u suvremenom školovanju i velike želje jednog broja astrologa da, proglašavanjem astrologije za znanost, astrologiji i sebi pridaju značaj koji danas ima moderna znanost. Ni kod ovakvog shvaćanja astrologije ne postoji jedinstveno mišljenje. Manji broj onih koji zastupaju stanovište da je astrologija nauka, svjesni da se astrologija ne može smatrati znanošću u smislu moderne znanosti, astrologiju nazivaju “drevnom” znanošću navodeći da je ona u stara vremena bila nerazlučivo od tadašnje znanosti, kao i da su se mnogi veliki znanstvenici bavili i astrologijom (rodonačelnik medicine Hipokrat, matematičar, astronom i geograf Klaudije Ptolomej, liječnik i kemičar Paracelzus, astronom Tiho Brahe, matematičar i astronom Johannes Kepler i dr.). Ovakvom mišljenju se, generalno, teško može prigovoriti, posebno kada se ima u vidu jedna vrsta paradoksa – da astrologiju običnim praznovjerjem često nazivaju ljudi od znanosti koji s poštovanjem govore o velikim znanstvenim imenima iz prošlosti znanosti koji su se u svoje vrijeme bavili ne samo znanošću , nego i astrologijom. Na žalost i na ogromnu štetu astrologije svi oni koji o astrologiji govore kao o znanosti ne razmišljaju na ovakav način. Među astrolozima i ljubiteljima astrologije postoji i značajan broj onih koji, nazivajući astrologiju naukom, bez ikakvih dokaza govore o “utjecaju” planeta na prirodu i ljude, a spomenuti “utjecaj”, ako se uopće upuštaju u pokušaj objašnjavanja te uzročno-posljedične veze, ponekad objašnjavaju kao fizički utjecaj (gravitacijski ili elektromagnetski) ili, znatno češće, kao “nepoznatu silu” koja nauci nije poznata i koja tek treba biti otkrivena i proučena. Ovakve, neutemeljene i pogrešne, tvrdnje su od strane znanosti lako opovrgnute, au najširoj javnosti fraza o “utjecaju planeta na zemlju” postala je uobičajen način objašnjavanja onoga što astrologija proučava. Zbog svega navedenog još jednom je neophodno istaći da je za nekoga tko se bavi izučavanjem astrologije od suštinskog značaja ne samo da zna da postoji mišljenje o tome da je astrologija znanost koja proučava “utjecaj” planeta na zemlju, kao i da je to mišljenje, na žalost, vrlo zastupljeno u astrologiji, nego i da razumije da je takvo shvaćanje astrologije potpuno pogrešno.
ASTROLOGIJA KAO PSEUDO-NAUKA
Na iznošenje ideja o astrologiji kao znanosti koja proučava “utjecaj” planeta na prirodu i ljude, uslijedio je očekivani odgovor od strane znanstvenika. Njihovi argumenti su bili predvidljivi i uglavnom su se sastojali u pozivanju onih koji astrologiju smatraju znanošću da objasne i dokažu “utjecaj” planeta na zemlju, konstatacija da ideja o postojanju neke nepoznate sile koja predstavlja uzročno-posljedični odnos između nebeskih tijela i zemlje koja tek treba da bude otkrivena astrologiju ne može činiti znanošću, kao i tvrdnji da astrologija, za razliku od znanosti, nije do kraja racionalna. Na temelju ovih argumenata donesen je zaključak da je astrologija pseudo-znanosti (rjeđe označavana i kao kvazi-znanosti, pa čak i kao lažna nauka). Reakcije iz svijeta znanosti su bile opravdane, ali, iako se njihovi glavni argumenti teško mogu osporavati, gotovo sva kritiziranja astrologije sa pozicija moderne znanosti su imala i neke zajedničke osobine koje zaslužuju da ovom prilikom budu posebno istaknute. Najuočljivija zajednička osobina je bila da su oni koji su ovakva osporavanja iznosili imali vrlo malo ili nimalo znanja o astrologiji, te da se neki među njima nisu libili to otvoreno i priznaju. Iako sklonost nipodaštavanju vrijednosti nečega što se ne poznaje više govori o onima koji nipodaštavaju, nego o stvarnoj vrijednosti onoga što se nipodaštava, nemoguće je zanemariti ovu okolnost. Kao posljedica navedene okolnosti, prisutne su još dvije karakteristike većine znanstvenih osporavanja astrologije: prva, ovakva osporavanja su nužno bila ograničena samo na objašnjavanje zašto se astrologija ne može smatrati znanošću, a bez pokušaja da barem djelomično objasne što astrologija jeste i kako funkcionira i, druga , da se u iznijetim tvrdnjama njihovi autori nisu ograničavali samo na osporavanje naučnosti astrologije, već da su, vrlo često, generališući, osporavali svaku njenu duhovnu vrijednost i svodili je na praznovjerje ili jeftinu zabavu. Nema nikakve potrebe za daljnjim analiziranjem osporavanja astrologije kao znanosti kako zato jer se ono javilo kao reakcija na jedno potpuno pogrešno poimanje astrologije, tako i zato što, kao što je rečeno, znanstvene kritike astrologije uglavnom ne pružaju neki ozbiljniji uvid u pojam i predmet astrologije. U tom smislu, za nekoga tko traga za istinom o astrologiji, znanstvena osporavanja astrologije imaju samo polovičan značaj.
Shvaćanje astrologije kao znanosti je novijeg datuma i zastupljeno je gotovo isključivo kod onih koji se afirmativno odnose prema astrologiji. Nastalo je kao posljedica nekoliko faktora: suštinskog nepoznavanja astrologije od strane onih koji iznose ovo mišljenje, nesposobnosti da se astrologija promatra i poima različito od načina na koji se izučavaju moderne znanosti u suvremenom školovanju i velike želje jednog broja astrologa da, proglašavanjem astrologije za znanost, astrologiji i sebi pridaju značaj koji danas ima moderna znanost. Ni kod ovakvog shvaćanja astrologije ne postoji jedinstveno mišljenje. Manji broj onih koji zastupaju stanovište da je astrologija nauka, svjesni da se astrologija ne može smatrati znanošću u smislu moderne znanosti, astrologiju nazivaju “drevnom” znanošću navodeći da je ona u stara vremena bila nerazlučivo od tadašnje znanosti, kao i da su se mnogi veliki znanstvenici bavili i astrologijom (rodonačelnik medicine Hipokrat, matematičar, astronom i geograf Klaudije Ptolomej, liječnik i kemičar Paracelzus, astronom Tiho Brahe, matematičar i astronom Johannes Kepler i dr.). Ovakvom mišljenju se, generalno, teško može prigovoriti, posebno kada se ima u vidu jedna vrsta paradoksa – da astrologiju običnim praznovjerjem često nazivaju ljudi od znanosti koji s poštovanjem govore o velikim znanstvenim imenima iz prošlosti znanosti koji su se u svoje vrijeme bavili ne samo znanošću , nego i astrologijom. Na žalost i na ogromnu štetu astrologije svi oni koji o astrologiji govore kao o znanosti ne razmišljaju na ovakav način. Među astrolozima i ljubiteljima astrologije postoji i značajan broj onih koji, nazivajući astrologiju naukom, bez ikakvih dokaza govore o “utjecaju” planeta na prirodu i ljude, a spomenuti “utjecaj”, ako se uopće upuštaju u pokušaj objašnjavanja te uzročno-posljedične veze, ponekad objašnjavaju kao fizički utjecaj (gravitacijski ili elektromagnetski) ili, znatno češće, kao “nepoznatu silu” koja nauci nije poznata i koja tek treba biti otkrivena i proučena. Ovakve, neutemeljene i pogrešne, tvrdnje su od strane znanosti lako opovrgnute, au najširoj javnosti fraza o “utjecaju planeta na zemlju” postala je uobičajen način objašnjavanja onoga što astrologija proučava. Zbog svega navedenog još jednom je neophodno istaći da je za nekoga tko se bavi izučavanjem astrologije od suštinskog značaja ne samo da zna da postoji mišljenje o tome da je astrologija znanost koja proučava “utjecaj” planeta na zemlju, kao i da je to mišljenje, na žalost, vrlo zastupljeno u astrologiji, nego i da razumije da je takvo shvaćanje astrologije potpuno pogrešno.
ASTROLOGIJA KAO PSEUDO-NAUKA
Na iznošenje ideja o astrologiji kao znanosti koja proučava “utjecaj” planeta na prirodu i ljude, uslijedio je očekivani odgovor od strane znanstvenika. Njihovi argumenti su bili predvidljivi i uglavnom su se sastojali u pozivanju onih koji astrologiju smatraju znanošću da objasne i dokažu “utjecaj” planeta na zemlju, konstatacija da ideja o postojanju neke nepoznate sile koja predstavlja uzročno-posljedični odnos između nebeskih tijela i zemlje koja tek treba da bude otkrivena astrologiju ne može činiti znanošću, kao i tvrdnji da astrologija, za razliku od znanosti, nije do kraja racionalna. Na temelju ovih argumenata donesen je zaključak da je astrologija pseudo-znanosti (rjeđe označavana i kao kvazi-znanosti, pa čak i kao lažna nauka). Reakcije iz svijeta znanosti su bile opravdane, ali, iako se njihovi glavni argumenti teško mogu osporavati, gotovo sva kritiziranja astrologije sa pozicija moderne znanosti su imala i neke zajedničke osobine koje zaslužuju da ovom prilikom budu posebno istaknute. Najuočljivija zajednička osobina je bila da su oni koji su ovakva osporavanja iznosili imali vrlo malo ili nimalo znanja o astrologiji, te da se neki među njima nisu libili to otvoreno i priznaju. Iako sklonost nipodaštavanju vrijednosti nečega što se ne poznaje više govori o onima koji nipodaštavaju, nego o stvarnoj vrijednosti onoga što se nipodaštava, nemoguće je zanemariti ovu okolnost. Kao posljedica navedene okolnosti, prisutne su još dvije karakteristike većine znanstvenih osporavanja astrologije: prva, ovakva osporavanja su nužno bila ograničena samo na objašnjavanje zašto se astrologija ne može smatrati znanošću, a bez pokušaja da barem djelomično objasne što astrologija jeste i kako funkcionira i, druga , da se u iznijetim tvrdnjama njihovi autori nisu ograničavali samo na osporavanje naučnosti astrologije, već da su, vrlo često, generališući, osporavali svaku njenu duhovnu vrijednost i svodili je na praznovjerje ili jeftinu zabavu. Nema nikakve potrebe za daljnjim analiziranjem osporavanja astrologije kao znanosti kako zato jer se ono javilo kao reakcija na jedno potpuno pogrešno poimanje astrologije, tako i zato što, kao što je rečeno, znanstvene kritike astrologije uglavnom ne pružaju neki ozbiljniji uvid u pojam i predmet astrologije. U tom smislu, za nekoga tko traga za istinom o astrologiji, znanstvena osporavanja astrologije imaju samo polovičan značaj.
Nakon što smo vidjeli kako se u različitim izvorima uobičajeno objašnjava priroda astrologije i skrenuli pažnju da, iako u svim navedenim objašnjenjima ima i pomalo istine, nijedno od njih ne govori o suštini astrologije, odnosno ne objašnjava kako astrologija funkcionira neophodno je da u najkraćim crtama kažemo nešto io tome.
ŠTO, ZAPRAVO, ASTROLOGIJA?
Na ovo pitanje nije lako dati kratak odgovor. Do, otprilike, XVI – XVII stoljeća, vremena u kome su živjeli Francis Bacon (1561 – 1626), začetnik modernog znanstvenog metoda i Rene Descartes (1596-1651), rodonačelnik racionalizma koji je u znanstveno razmišljanje uveo kriterij sadržan u zahtjevu da se svako znanstveno zapažanje mora nužno dovesti u vezu s nekim referencijalnim sustavom u odnosu na koji mu se određuje mjesto i pridaje vrijednost, astrologija je smatrana znanošću, ali je u to vrijeme i sama nauka imala jedan sasvim drugačiji smisao i značaj, nego što je to slučaj s modernom, postbekonovskom znanošću. Tijekom razdoblja od humanizma i renesanse do prosvjetiteljstva toliko se izmijenio dotadašnji pogled na svijet i znanost da za astrologiju jedva da je ostalo mjesta u svijetu mislilaca i znanstvenika. To je bilo vrijeme u kojem je fizika odvojena od metafizike, a astronomija od astrologije, što je dovelo do toga da je astrologija djelomično lišena doktrinarne podloge. Jedan od najznačajnijih mislilaca ovog perioda koji je odigrao možda i najvažniju ulogu u “izbacivanju” astrologije iz znanstvenog svijeta bio je spomenuti Francis Bacon, filozof, pravnik i član engleskog parlamenta, najviše poznat kao začetnik modernog znanstvenog metoda. Bacon je zamjerao astrologiji odsustvo racionalnosti i činjenicu da se ona ne temelji na čulnom iskustvu i mogućnosti opažanja. Afirmisanje značaja znanstvenog eksperimenta iskrivilo je dotadašnje ispravno poimanje astrologije. U svojim djelima “Napredak znanosti” (1605) i “Novi organon” (1620) Bacon kaže: “… Što se tiče astrologije, ona je toliko puna praznovjerja da jedva da se išta zdravo može naći u njoj. Unatoč tome, ja bih prije želio je vidjeti očišćenu nego u potpunosti odbačenu, očišćenu, to jest, od sveg predanja koje nije utemeljeno na razumu i fizičkim spekulacijama … “. Ovo “čišćenje” astrologije trajalo je, praktično, do kraja XIX stoljeća kada su astrolozi, na čelu sa Alanom Leom (1860-1917), definitivno riješili da astrologiju izmjene sukladno Kopernikovim (1473-1573) “beskonačnim svemirom” proširivši njen predmet i oduzevši joj filozofsku suštinu iz koje je izrasla i na temelju koje je trajala više od četiri tisuće godina. Posljedica ove izmjene, kao što smo već napomenuli, najbolje se može vidjeti u činjenici da astrolozi danas na različite načine objašnjavaju prirodu astrološke veze izmedju neba i Zemlje. Neki tu vezu pokušavaju objasniti fizičkim zakonima (baš kao i Frances Bacon), dok drugi, kao što ćemo vidjeti, prirodu te veze prije vide kao metafizičku.
Predmet astrologije uobličen je u povijesnoj epohi koja se uobičajeno označava kao klasični razdoblje antičke Grčke kroz nekoliko filozofskih ideja od kojih su dvije od posebnog značaja: ideja o četiri elementa i kvalitete i ideja o jedinstvu svemira. Priča o elementima započinje u VI stoljeću pne kada su tri filozofa “izabrala” po jedan element kao “glavni sastojak” svemira iz kojeg su nastali svi ostali. Tales je odredio vodu, Anaksimen zrak, a Heraklit vatru za prvu materiju kosmosa. Pitagorejci kasnije proširuju ovu priču drevnim učenjem o suprotnostima, da bi tu ideju Zenon iz Eleje iskoristio i od dva para suprotnosti (toplo-hladno i vlažno-suho) stvorio sve ostalo. Aristotel spaja oba ova učenja i ideju suprotnosti povezuje s elementima, pri čemu par toplo-suho dodjeljuje vatri, toplo-vlažno zraku, hladno-vlažno vodi i hladno-suho zemlji. Dakle, ideja o elementima, kvalitetama i suprotnostima predstavlja osnovu starogrčke misli tzv. klasičnog razdoblja antičke Grčke na kojoj je izgrađena i doktrinarna osnova astrologije. Iako je nastala znatno ranije, kao što se može vidjeti, astrologija je doktrinarno uobličena tek u razdoblju antičke Grčke. Stoička filozofska škola je, takodje, veoma značajna za nastanak drugog velikog učenja mjerodavnog za astrologiju, a to je učenje o jedinstvu svemira. Osnova ovog učenja leži u ideji jedinstva prirode i svemira. To jedinstvo nije ni čisto materijalne, ni čisto duhovne prirode jer su stoici vjerovali da su i duh i materija sačinjeni od iste tvari zbog čega je sve podredjeno istom zakonu koji su oni nazivali “Sudbina”. Ove ideje se prilično razlikuju od Aristotelovih, iako su i stoici i Aristotel prihvaćali filozofiju elemenata i suprotnosti. Razlike se prvenstveno tiču Aristotelovog uvjerenja da postoje dvije vrste fizike, jedna za sublunarni, a druga za nadlunarni svijet. Stoici su priznavali postojanje samo jednog univerzalnog zakona koji povezuje sve postojeće i iz ovog razloga je njihovo učenje o jedinstvu svemira postalo osnova za objašnjenje prirode veze izmedju vidljivog neba i Zemlje koju mi danas označavamo kao sinhronicitet. Suština ove sinhronicitetne veze leži u istovremenosti promjena i ciklusa koji se odvijaju na nebu, u vidu planetarnih kretanja, iu čovjeku, a koja isključuje uzročno-posljedični odnos između neba i čovjeka. Dakle, planete i nebeska sfera kreću se usporedo s unutarnjim čovjekovim razvojem, pa je, u tom smislu, netočna tvrdnja da “zvijezde utječu” na čovjeka i njegovu sudbinu. Zvijezde su samo pokazatelji i same po sebi ne uzrokuju ništa. Zbog svega ovoga astrološka veza neba i Zemlje ne može se okarakterizirati kao uzročno-posljedična kao što se to danas vrlo često čini, već kao simbolična i mistična kako je i objašnjavana tisućama godina.
Drugi značajan doprinos razvoju astrološke doktrine predstavlja učenje o strukturi tradicionalnog kozmosa koje su u tijeku srednjeg vijeka afirmirali Arapi, naročito oni iz razdoblja arapske prevlasti nad većim dijelom Iberijskog poluotoka, koji su stvorili državu pod nazivom Kordobski emirat (Kordobski kalifat), čiji je glavni grad , Cordoba, tijekom IX i X stoljeća bio najznačajniji intelektualni centar Europe. Ovo učenje polazi od toga da je za astrologiju bitna vidljiva nebeska stvarnost (ona koja se golim okom može uočiti sa Zemlje), pri čemu se Zemlja promatra kao nepomični centar oko kojeg se okreće nebo. Ovo, naravno, ne znači da astrolozi ne priznaju realnost heliocentrizma, već jedino da je suština astrološke astronomije simbolika vidljivog. Sustav sedam vidljivih planeta savršeno objašnjava filozofiju astrologije u kojoj se svemir promatra izvana prema unutra, kroz seriju sfera, pa tako, redom, polazimo od sfere fiksnih zvijezda, preko sfere Saturna, zatim Jupitera, Marsa, Sunca, Venere, Merkura, Mjeseca i na kraju Zemlje. Prema izloženom “haldejskom” redu vidimo da se Sunce (simbol Boga) nalazi na centralnoj poziciji gdje mu je po logici stvari i mjesto. Ovo svjetlo vlada Lavom (najtoplijim znakom), a njegov odraz, Mjesec, susjednim Rakom. Nasuprot njih su “hladna” sazveždja Jarca i Vodenjaka i otud u njima Saturn, simbol hladnoće, oskudice, starosti i smrti. Tako vidimo liniju oporbe: Saturn (prva planeta) – Sunce (centar) i Saturn (prva planeta) – Mjesec (posljednja). Sa ovim su pokrivena četiri zodijačka znaka. Dalje, shema predstavlja Merkura (koji prethodi Mjesecu) u Blizancima i Djevici (znaku poslije Lava), Veneru u Biku i Vagi, Marsa u Ovnu i Škorpionu i Jupitera u Ribama i Strijelcu. Ovdje vidimo da sve planete, osim Sunca i Mjeseca, imaju po dva znaka prema redoslijedu koji zauzimaju. Ovo je shema tradicionalne astrologije čija je suština vidljiva kozmička stvarnost u kojoj nema mjesta za, sa Zemlje, nevidljive objekte. Iznad sfere fiksnih zvijezda nalaze se još tri nematerijalne i nevidljive sfere metafizičkog značaja. To su sfera zodijaka koja predstavlja sveukupnost arhetipskih potencijala stvaranja koji se artikuliraju i realiziraju kroz materijalne i vidljive sfere zvijezda nekretnica i planeta i dvije božanske sfere božijeg pijedestala i božijeg prijestolja koje se nalaze na samom vrhu ove hijerarhije. Ispod sfere Mjeseca nalazi sublunarni svijet kojem pripada čovjek i koji je izgrađen od četiri osnovna elementa i njihovih kombinacija. Geocentrični sustav, na kojem se temelji astrološki kozmički poredak, savršeno vizualno predstavlja nebeski poredak koji čovjeka stavlja u njegov centar, zbog čega se astrološki kosmos može smatrati homocentričnim. Iz ovog razloga astrološki geocentrizam na najbolji način predstavlja simboliku čovjekovog mjesta u univerzumu koju faktička bukvalnost heliocentrizma narušava. Ovo je i jedan od razloga upornog odbijanja srednjovjekovnog kršćanstva prihvatiti faktičku činjenicu da se Zemlja i ostale planeta okreću oko Sunca. Heliocentrizam je i jedan od neposrednih uzroka udaljavanja astrologije od racionalnog svijeta, uzrok koji se savršeno uklapao u poimanje “novih znanstvenika” i koji je iskrivio naše razumijevanje o tome kako astrologija zaista funkcionira.
ZAPADNA ASTROLOGIJA
Iako je astrologija postojala i razvijala se u gotovo svim velikim kulturama, u ovom tekstu govorimo isključivo o tzv. zapadnoj astrologiji. Zapadna astrologija je tijekom svog četiri tisuće godina dugog postojanja razvijana i primjenjivana u različitim epohama ljudske civilizacije i različitim kulturnim okvirima koji su te epohe obilježili. Nastala u drevnoj Mezopotamiji, doktrinarno uobličena u staroj Grčkoj, manje ili više tajno prakticirana je u Europi čak i tijekom “mračnog” srednjeg vijeka. Zapadna astrologija je doživjela preporod kako zahvaljujući srednjovjekovnim arapskim i perzijskim misliocima koji su sačuvali astrologiju u obliku koji je postojao u antičkoj Grčkoj i vratili je na velika vrata u kršćansku Europu, tako i tijekom epohe renesanse koja je predstavljala sukob sa skolastički znanošću i teologijom i reafirmaciju antičkih vrijednosti i ideala. U XVII stoljeću, vremenu velike popularnosti astrologije u Europi, jedan od najznačajnijih astrologa u povijesti astrologije, William Lili, odlučujuće je utjecao na razvoj i popularnost horarne astrologije. Nakon Lilija popularnost i utjecaj astrologije slabe, a ona se u svom tradicionalnom obliku primjenjuje do, otprilike, polovice XIX stoljeća kada su u astrologiji izvršene brojne intervencije koje su je znatno izmijenile o čemu će biti više riječi u nastavku ovog teksta.
TRADICIONALNA I MODERNA ASTROLOGIJA
Uvjerenje da je sve ono što se danas prikazuje kao astrologija oduvijek izgledalo tako jedna je od najvećih zabluda o astrologiji. Može zvučati nevjerojatno ali ova zabluda nije prisutna samo kod onih koji se interesiraju za vlastiti horoskop, već i kod mnogih astrologa i onih koji se kritički odnose prema astrologiji. Astrologija se kao jedan zaokružen sustav saznanja i vještina primjenjivala od antičkih vremena do, otprilike, polovice XIX stoljeća kada su se u astrologiji dogodile veoma značajne intervencije. Astrologiju koja se izučavala i prakticirala tijekom tisuća godina danas nazivamo tradicionalnom (ponekad i klasičnom ili pravom) astrologijom. Spomenute intervencije su do te mjere izmijenile do tada poznatu i praktikovano astrologiju da je ona poprimila jedan bitno drugačiji oblik koji se danas naziva moderna astrologija. Rodonačelnik moderne astrologije je Alan Leo, osnivač astrološke lože Teozofskog društva Velike Britanije 1914. godine. Teozofija, koja predstavlja duhovnu osnovu moderne astrologije, je eklektički miks budizma, spiritizma i kabale. Utemeljitelj ovog pravca je ruska kneginja Jelena Petrovna Blavacki, poznatija kao madam Blavacki, rođena 1848. godine. Ona je bitno utjecala na Lea i način na koji je razmišljao o astrologiji. Leo je, prevashodno, bio motiviran da astrologiju učini prihvatljivom za materijalističku znanost, te je s tom namjerom izvršio drastične intervencije u astrologiji i do neprepoznatljivosti izmijenio postojeću astrologiju. Vremenom, teozofski pogled na astrologiju biva prevaziđen, a primat preuzimaju neki drugi astrološki pravci. Najprije ezoterična astrologija koju karakteriziraju odsustvo bilo kakvih konvencionalnih astroloških pravila i ad hoc tumačenje astrološke karte, prema trenutnoj inspiraciji samog astrologa koja, opet, umnogome ovisi o tzv. “Evolutivnog stadija” njegove duše. Nakon njih, modernom astrologijom dominira tzv. psihološka astrologija. S tim je počeo jungista Den Radhjar, a danas je najpoznatiji predstavnik psihološke astrologije Liz Grin. Ovo su najvažniji pravci moderne astrologije, ali nikako i jedini. Zajedničko svima njima je isti duhovni dom iz kojeg su potekli, a to je teozofija koja predstavlja preteču suvremenog “Pokreta novog doba (New Age Movement)”. Ubrzani razvoj sredstava javnog informiranja tijekom XX stoljeća, doveo je ne samo do novog porasta popularnosti astrologije, nego i do toga da moderna astrologija postane praktički jedina poznata najširoj javnosti, odnosno sinonim za astrologiju. Koristeći ovu novu popularnost, posebno popularnost psihološke astrologije, pod okriljem moderne astrologije razvili su se najrazličitiji vidovi bavljenja astrologijom – od različitih novokomponovanih formi astrologije poput one u kojima se kombiniraju moderna astrologija i numerologija, moderna astrologija i tarot ili zapadna i istočne astrologije do dnevnih, tjednih i mjesečnih horoskopa, “kompatibilnosti” zodijačkih znakova, raznih “vrućih” astroloških linija i sličnih vidova jeftine zabave i banalne komercijalizacije koje sa astrologijom gotovo da nemaju nikakve veze. Gotovo je nemoguće napraviti sveobuhvatan pregled svih pojavnih oblika u kojima se danas moderna astrologija prikazuje javnosti.
Ono što tradicionalnu astrologiju bitno razlikuje od moderne astrologije može se u najkraćem iznijeti u sljedećem:
- Postojanje jasnog kosmološkog poretka i dosljednost u njegovom tumačenju. Moderna astrologija o ovom poretku ne vodi računa zbog čega su tzv. transsaturni (Uran, Neptun, Pluton i asteroidi) bez osnova našli svoje mjesto u njoj.
- Striktno odvajanje zodijačkih kuća (znakova) po pitanju aspekata koje postoji u tradicionalnoj astrologiji, dok u modernoj astrologiji nije neophodno te prirodni kvaliteti planeta koji se u dijelu moderne astrologije poistovjećuju sa zodijačkim znacima.
- Uporaba specifičnih astroloških elemenata koje moderna astrologija ne poznaje ili ne primjenjuje dosljedno i cjelovito. Među najvažnijima su: zodijačka i mundana dostojanstva i debilitaciji, planetarne recepcije, primogenitura, detaljna, na mitologiji zasnovana tumačenja zvijezda nekretnica i dr. Pored navedenih elemenata, tu su i neke zaboravljene metode prediktivnih ciklusa poput firdarija, ingresija, profekcija itd.
- Najvažnija razlika između tradicionalne i moderne astrologije je u predmetu ove discipline i razumijevanju prirode astrološke veze izmedju neba i Zemlje. Tradicionalna astrologija ima točno definiran predmet dok moderna o ovome ne vodi računa jer se predmet moderne astrologije mijenja i proširuje s gotovo svakim novootkrivenim objektom u bližem kosmosu. O prirodi astrološke veze astrolozi koji se bave modernom astrologijom, takodje, ne vode računa pa tako, ukoliko uopće govore o ovoj temi, ovu vezu, kao što smo vidjeli u tekstu, objašnjavaju kao uzročno-posljedičnu, najčešće je opisujući kao silu koja nauci još uvijek nije poznata i koja tek treba biti otkrivena. Osnovno obilježje moderne astrologije je pored odsustva doktrinarne utemeljenosti i odsustva definiranog predmeta i nestabilna metodološka osnova koja se stalno mijenja i proširuje. Ovo je i osnovni razlog neprihvaćanja i nerazumijevanja astrologije od strane crkve i moderne znanosti.
ZLOUPORABA TRADICIONALNE ASTROLOGIJE
Navedene razlike između tradicionalne i moderne astrologije su do prije nekoliko godina bile jasne i očite. Ogroman napor koji je od strane malog broja astrologa uložen u cilju reafirmacije pravih astroloških vrijednosti doveo je do ubrzanog rasta interesovanja za tradicionalnu astrologiju. Veliki doprinos oživljavanju prave astrologije nisu dali samo rijetki astrolozi koji su se posvetili tradicionalnoj astrologiji, već i poznavaoci lingvistike, filozofije, povijesti itd. Interes za astrologiju u njenom izvornom obliku je dovelo ne samo do toga da se mnogi astrolozi u potpunosti posvete izučavanju i prakticiranju tradicionalne astrologije, nego i do još jedne pojave koja, na žalost, nije nimalo pozitivna. Mnogi astrolozi koji prakticiraju modernu astrologiju, svjesni autoriteta i značaja koji tradicionalna astrologija ima, u namjeri da privuku što više publike, počinju zloupotrebljavaju tradicionalnu astrologiju na različite načine. Ponekad je samo u pitanju korištenje određenih epiteta koji, navodno, opisuju astrologiju kojom se bave poput: “tradicionalna”, “klasična”, “helenistička”, “srednjovjekovna”, “renesansna” ili “horarna”, iako je sasvim očito da , zapravo, prakticiraju modernu astrologiju. U drugim slučajevima zlouporaba tradicionalne astrologije je još opasnija. Pojedini astrolozi uzimaju iz tradicionalne astrologije samo ono što žele, odnosno ono što im odgovara i prave neku vrstu astroloških kompilacija raznih elemenata i metoda moderne i tradicionalne astrologije, često ističući da je tako nešto ne samo moguće već i poželjno. Posebnu vrstu iskorištavanja tradicionalne astrologije predstavlja prakticiranje tradicionalne (najčešće horarne) astrologije primjenjivanjem nedovoljno jasnih ili izmišljenih pravila. Takvi astrolozi daju samo konačne odgovore na horarna pitanja bez objašnjenja kako su do njih došli, a na pitanja u vezi s pravilima koja primjenjuju ne navode izvore (autoritete) u kojima su takva pravila sadržana uz uobičajene komentare da su pravila koja koriste naučili od svog učitelja ili da su to pravila koja sigurno daju rezultate za razliku od onih koja se mogu naći u knjigama itd. Primjerice, sve je češća pojava da razni “poznavatelji” horarne astrologije kao relevantno vrijeme koriste vrijeme kada je horarno pitanje postavljeno, a ne vrijeme kada je astrolog saznao za pitanje na što, bez ikakve dileme, upućuju svi relevantni izvori horarne astrologije.
GRANE ASTROLOGIJE
Grane astrologije i njihova hijerarhija prema autoritetima tradicionalne astrologije izgledaju ovako:
- Horarna astrologija
- Elekciona astrologija
- Natalna astrologija
- Kraljevi i potentati
- Dinastije i vladarske obitelji
- Mundana astrologija
Ova shema je vrlo stara i danas, sasvim sigurno, nema značaj koji je imala nekada u povijesti. Monarhija više nije prevladavajući oblik vladavine pa astrološke karte monarha nisu relevantne za mundana pitanja koja se odnose na jednu naciju u mjeri u kojoj su nekada bile. Takodje, iako mnogi astrolozi elekciona astrologiju smatraju posebnom granom astrologije, treba napomenuti da postoje i oni (u koje se ubraja i autor ovog teksta) koji smatraju da je elekciona astrologija pre skup metoda koje se primjenjuju u granama natalne i mundane astrologije, negoli samostalna grana astrologije. Ipak, važno je istaknuti da je pitanje je li elekciona astrologija posebna grana astrologije ili samo skup metoda koje se primjenjuju u drugim granama isključivo teorijskog karaktera i nikako ne utječe na pravila i praktičnu primjenu elekcione astrologije. Sukladno navedenom, suvremena podjela astroloških grana bi mogla izgledati ovako:
- Horarna astrologija (u nju spadaju i dekumbiturne karte)
- Natalna astrologija (s sinastrijom i astromedicini)
- Mundana astrologija koja se još može podijeliti na astrologiju pravnih akata i faktičkih dogadjaja od općeg značaja, astrologiju prirodnih katastrofa, astrometeorologiju i hortikulturno astrologiju.
Horarna astrologija predstavlja tumačenje horoskopa koji se odnose na jedno ili više određenih, konkretnih pitanja, a na temelju horarnih karata koje se prave za vrijeme i mjesto u kojem astrolog upozna i razumije sadržinu pitanja. Dekumbiturne karte su vrsta horarnih horoskopa koji se prave za trenutak i mjesto u kojem astrolog primi mokraću oboljele osobe ili za trenutak i mjesto u kome bolesna osoba “pada u krevet”.
Natalna astrologija je astrološka grana koja za predmet ima tumačenje karta napravljenih za trenutak i mjesto nečijeg rođenja i kao takva predstavlja astrološki opis općih karakteristika osobnosti i kvalitete pojedinih segmenata života. Sinastrija kao dio natalne astrologije predstavlja astrološko sredstvo procjenjivanja kvalitete odnosa između dvoje ili više ljudi, a na temelju usporedbe njihovih natalnih horoskopa. Astromedicina je, također, dio natalne astrologije i služi za analizu fizičke vitalnosti pojedinca, njegovih kroničnih i akutnih bolesti i ozljeda na temelju procjene relevantnih segmenata natalne karte.
Elekciona astrologija je grana astrologije koja se bavi odredjivanjem najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata. Kao što je već izneseno u tekstu, postoji i mišljenje da elekciona astrologija nije posebna grana astrologije, već skup astroloških metoda koje se primjenjuju u natalnoj i mundanoj astrologiji, au cilju određivanja najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata.
Mundana astrologija se bavi tumačenjem svega što se ne odnosi na čovjeka pojedinca. Astrologija pravnih akata i činjeničnih događaja od općeg značaja za predmet ima analizu astroloških karta napravljenih za vrijeme i mjesto donošenja ustava, zakona i ostalih općih pravnih akata (onih koji se odnose i tiču svih građana u društvu). Najpodesnije je sredstvo za analizu određenih razdoblja pojedinih država, organizacija i institucija. Astrologija prirodnih katastrofa za predmet ima predviđanje i analizu potresa, poplava, požara, epidemija i drugih katastrofa za određeni regiju ili državu. Astrometeorologija bavi se predviđanjem vremenskih (meteoroloških) uvjeta za neki regiju ili državu. Hortikulturna astrologija za predmet ima analizu razdoblja najvažnijih poljoprivrednih radova u jednom određenom području.
Iako je astrologija postojala i razvijala se u gotovo svim velikim kulturama, u ovom tekstu govorimo isključivo o tzv. zapadnoj astrologiji. Zapadna astrologija je tijekom svog četiri tisuće godina dugog postojanja razvijana i primjenjivana u različitim epohama ljudske civilizacije i različitim kulturnim okvirima koji su te epohe obilježili. Nastala u drevnoj Mezopotamiji, doktrinarno uobličena u staroj Grčkoj, manje ili više tajno prakticirana je u Europi čak i tijekom “mračnog” srednjeg vijeka. Zapadna astrologija je doživjela preporod kako zahvaljujući srednjovjekovnim arapskim i perzijskim misliocima koji su sačuvali astrologiju u obliku koji je postojao u antičkoj Grčkoj i vratili je na velika vrata u kršćansku Europu, tako i tijekom epohe renesanse koja je predstavljala sukob sa skolastički znanošću i teologijom i reafirmaciju antičkih vrijednosti i ideala. U XVII stoljeću, vremenu velike popularnosti astrologije u Europi, jedan od najznačajnijih astrologa u povijesti astrologije, William Lili, odlučujuće je utjecao na razvoj i popularnost horarne astrologije. Nakon Lilija popularnost i utjecaj astrologije slabe, a ona se u svom tradicionalnom obliku primjenjuje do, otprilike, polovice XIX stoljeća kada su u astrologiji izvršene brojne intervencije koje su je znatno izmijenile o čemu će biti više riječi u nastavku ovog teksta.
TRADICIONALNA I MODERNA ASTROLOGIJA
Uvjerenje da je sve ono što se danas prikazuje kao astrologija oduvijek izgledalo tako jedna je od najvećih zabluda o astrologiji. Može zvučati nevjerojatno ali ova zabluda nije prisutna samo kod onih koji se interesiraju za vlastiti horoskop, već i kod mnogih astrologa i onih koji se kritički odnose prema astrologiji. Astrologija se kao jedan zaokružen sustav saznanja i vještina primjenjivala od antičkih vremena do, otprilike, polovice XIX stoljeća kada su se u astrologiji dogodile veoma značajne intervencije. Astrologiju koja se izučavala i prakticirala tijekom tisuća godina danas nazivamo tradicionalnom (ponekad i klasičnom ili pravom) astrologijom. Spomenute intervencije su do te mjere izmijenile do tada poznatu i praktikovano astrologiju da je ona poprimila jedan bitno drugačiji oblik koji se danas naziva moderna astrologija. Rodonačelnik moderne astrologije je Alan Leo, osnivač astrološke lože Teozofskog društva Velike Britanije 1914. godine. Teozofija, koja predstavlja duhovnu osnovu moderne astrologije, je eklektički miks budizma, spiritizma i kabale. Utemeljitelj ovog pravca je ruska kneginja Jelena Petrovna Blavacki, poznatija kao madam Blavacki, rođena 1848. godine. Ona je bitno utjecala na Lea i način na koji je razmišljao o astrologiji. Leo je, prevashodno, bio motiviran da astrologiju učini prihvatljivom za materijalističku znanost, te je s tom namjerom izvršio drastične intervencije u astrologiji i do neprepoznatljivosti izmijenio postojeću astrologiju. Vremenom, teozofski pogled na astrologiju biva prevaziđen, a primat preuzimaju neki drugi astrološki pravci. Najprije ezoterična astrologija koju karakteriziraju odsustvo bilo kakvih konvencionalnih astroloških pravila i ad hoc tumačenje astrološke karte, prema trenutnoj inspiraciji samog astrologa koja, opet, umnogome ovisi o tzv. “Evolutivnog stadija” njegove duše. Nakon njih, modernom astrologijom dominira tzv. psihološka astrologija. S tim je počeo jungista Den Radhjar, a danas je najpoznatiji predstavnik psihološke astrologije Liz Grin. Ovo su najvažniji pravci moderne astrologije, ali nikako i jedini. Zajedničko svima njima je isti duhovni dom iz kojeg su potekli, a to je teozofija koja predstavlja preteču suvremenog “Pokreta novog doba (New Age Movement)”. Ubrzani razvoj sredstava javnog informiranja tijekom XX stoljeća, doveo je ne samo do novog porasta popularnosti astrologije, nego i do toga da moderna astrologija postane praktički jedina poznata najširoj javnosti, odnosno sinonim za astrologiju. Koristeći ovu novu popularnost, posebno popularnost psihološke astrologije, pod okriljem moderne astrologije razvili su se najrazličitiji vidovi bavljenja astrologijom – od različitih novokomponovanih formi astrologije poput one u kojima se kombiniraju moderna astrologija i numerologija, moderna astrologija i tarot ili zapadna i istočne astrologije do dnevnih, tjednih i mjesečnih horoskopa, “kompatibilnosti” zodijačkih znakova, raznih “vrućih” astroloških linija i sličnih vidova jeftine zabave i banalne komercijalizacije koje sa astrologijom gotovo da nemaju nikakve veze. Gotovo je nemoguće napraviti sveobuhvatan pregled svih pojavnih oblika u kojima se danas moderna astrologija prikazuje javnosti.
ZLOUPORABA TRADICIONALNE ASTROLOGIJE
Navedene razlike između tradicionalne i moderne astrologije su do prije nekoliko godina bile jasne i očite. Ogroman napor koji je od strane malog broja astrologa uložen u cilju reafirmacije pravih astroloških vrijednosti doveo je do ubrzanog rasta interesovanja za tradicionalnu astrologiju. Veliki doprinos oživljavanju prave astrologije nisu dali samo rijetki astrolozi koji su se posvetili tradicionalnoj astrologiji, već i poznavaoci lingvistike, filozofije, povijesti itd. Interes za astrologiju u njenom izvornom obliku je dovelo ne samo do toga da se mnogi astrolozi u potpunosti posvete izučavanju i prakticiranju tradicionalne astrologije, nego i do još jedne pojave koja, na žalost, nije nimalo pozitivna. Mnogi astrolozi koji prakticiraju modernu astrologiju, svjesni autoriteta i značaja koji tradicionalna astrologija ima, u namjeri da privuku što više publike, počinju zloupotrebljavaju tradicionalnu astrologiju na različite načine. Ponekad je samo u pitanju korištenje određenih epiteta koji, navodno, opisuju astrologiju kojom se bave poput: “tradicionalna”, “klasična”, “helenistička”, “srednjovjekovna”, “renesansna” ili “horarna”, iako je sasvim očito da , zapravo, prakticiraju modernu astrologiju. U drugim slučajevima zlouporaba tradicionalne astrologije je još opasnija. Pojedini astrolozi uzimaju iz tradicionalne astrologije samo ono što žele, odnosno ono što im odgovara i prave neku vrstu astroloških kompilacija raznih elemenata i metoda moderne i tradicionalne astrologije, često ističući da je tako nešto ne samo moguće već i poželjno. Posebnu vrstu iskorištavanja tradicionalne astrologije predstavlja prakticiranje tradicionalne (najčešće horarne) astrologije primjenjivanjem nedovoljno jasnih ili izmišljenih pravila. Takvi astrolozi daju samo konačne odgovore na horarna pitanja bez objašnjenja kako su do njih došli, a na pitanja u vezi s pravilima koja primjenjuju ne navode izvore (autoritete) u kojima su takva pravila sadržana uz uobičajene komentare da su pravila koja koriste naučili od svog učitelja ili da su to pravila koja sigurno daju rezultate za razliku od onih koja se mogu naći u knjigama itd. Primjerice, sve je češća pojava da razni “poznavatelji” horarne astrologije kao relevantno vrijeme koriste vrijeme kada je horarno pitanje postavljeno, a ne vrijeme kada je astrolog saznao za pitanje na što, bez ikakve dileme, upućuju svi relevantni izvori horarne astrologije.
GRANE ASTROLOGIJE
Grane astrologije i njihova hijerarhija prema autoritetima tradicionalne astrologije izgledaju ovako:
- Horarna astrologija
- Elekciona astrologija
- Natalna astrologija
- Kraljevi i potentati
- Dinastije i vladarske obitelji
- Mundana astrologija
Ova shema je vrlo stara i danas, sasvim sigurno, nema značaj koji je imala nekada u povijesti. Monarhija više nije prevladavajući oblik vladavine pa astrološke karte monarha nisu relevantne za mundana pitanja koja se odnose na jednu naciju u mjeri u kojoj su nekada bile. Takodje, iako mnogi astrolozi elekciona astrologiju smatraju posebnom granom astrologije, treba napomenuti da postoje i oni (u koje se ubraja i autor ovog teksta) koji smatraju da je elekciona astrologija pre skup metoda koje se primjenjuju u granama natalne i mundane astrologije, negoli samostalna grana astrologije. Ipak, važno je istaknuti da je pitanje je li elekciona astrologija posebna grana astrologije ili samo skup metoda koje se primjenjuju u drugim granama isključivo teorijskog karaktera i nikako ne utječe na pravila i praktičnu primjenu elekcione astrologije. Sukladno navedenom, suvremena podjela astroloških grana bi mogla izgledati ovako:
- Horarna astrologija (u nju spadaju i dekumbiturne karte)
- Natalna astrologija (s sinastrijom i astromedicini)
- Mundana astrologija koja se još može podijeliti na astrologiju pravnih akata i faktičkih dogadjaja od općeg značaja, astrologiju prirodnih katastrofa, astrometeorologiju i hortikulturno astrologiju.
Horarna astrologija predstavlja tumačenje horoskopa koji se odnose na jedno ili više određenih, konkretnih pitanja, a na temelju horarnih karata koje se prave za vrijeme i mjesto u kojem astrolog upozna i razumije sadržinu pitanja. Dekumbiturne karte su vrsta horarnih horoskopa koji se prave za trenutak i mjesto u kojem astrolog primi mokraću oboljele osobe ili za trenutak i mjesto u kome bolesna osoba “pada u krevet”.
Natalna astrologija je astrološka grana koja za predmet ima tumačenje karta napravljenih za trenutak i mjesto nečijeg rođenja i kao takva predstavlja astrološki opis općih karakteristika osobnosti i kvalitete pojedinih segmenata života. Sinastrija kao dio natalne astrologije predstavlja astrološko sredstvo procjenjivanja kvalitete odnosa između dvoje ili više ljudi, a na temelju usporedbe njihovih natalnih horoskopa. Astromedicina je, također, dio natalne astrologije i služi za analizu fizičke vitalnosti pojedinca, njegovih kroničnih i akutnih bolesti i ozljeda na temelju procjene relevantnih segmenata natalne karte.
Elekciona astrologija je grana astrologije koja se bavi odredjivanjem najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata. Kao što je već izneseno u tekstu, postoji i mišljenje da elekciona astrologija nije posebna grana astrologije, već skup astroloških metoda koje se primjenjuju u natalnoj i mundanoj astrologiji, au cilju određivanja najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata.
Mundana astrologija se bavi tumačenjem svega što se ne odnosi na čovjeka pojedinca. Astrologija pravnih akata i činjeničnih događaja od općeg značaja za predmet ima analizu astroloških karta napravljenih za vrijeme i mjesto donošenja ustava, zakona i ostalih općih pravnih akata (onih koji se odnose i tiču svih građana u društvu). Najpodesnije je sredstvo za analizu određenih razdoblja pojedinih država, organizacija i institucija. Astrologija prirodnih katastrofa za predmet ima predviđanje i analizu potresa, poplava, požara, epidemija i drugih katastrofa za određeni regiju ili državu. Astrometeorologija bavi se predviđanjem vremenskih (meteoroloških) uvjeta za neki regiju ili državu. Hortikulturna astrologija za predmet ima analizu razdoblja najvažnijih poljoprivrednih radova u jednom određenom području.
Grane astrologije i njihova hijerarhija prema autoritetima tradicionalne astrologije izgledaju ovako:
- Horarna astrologija
- Elekciona astrologija
- Natalna astrologija
- Kraljevi i potentati
- Dinastije i vladarske obitelji
- Mundana astrologija
Ova shema je vrlo stara i danas, sasvim sigurno, nema značaj koji je imala nekada u povijesti. Monarhija više nije prevladavajući oblik vladavine pa astrološke karte monarha nisu relevantne za mundana pitanja koja se odnose na jednu naciju u mjeri u kojoj su nekada bile. Takodje, iako mnogi astrolozi elekciona astrologiju smatraju posebnom granom astrologije, treba napomenuti da postoje i oni (u koje se ubraja i autor ovog teksta) koji smatraju da je elekciona astrologija pre skup metoda koje se primjenjuju u granama natalne i mundane astrologije, negoli samostalna grana astrologije. Ipak, važno je istaknuti da je pitanje je li elekciona astrologija posebna grana astrologije ili samo skup metoda koje se primjenjuju u drugim granama isključivo teorijskog karaktera i nikako ne utječe na pravila i praktičnu primjenu elekcione astrologije. Sukladno navedenom, suvremena podjela astroloških grana bi mogla izgledati ovako:
- Horarna astrologija (u nju spadaju i dekumbiturne karte)
- Natalna astrologija (s sinastrijom i astromedicini)
- Mundana astrologija koja se još može podijeliti na astrologiju pravnih akata i faktičkih dogadjaja od općeg značaja, astrologiju prirodnih katastrofa, astrometeorologiju i hortikulturno astrologiju.
Horarna astrologija predstavlja tumačenje horoskopa koji se odnose na jedno ili više određenih, konkretnih pitanja, a na temelju horarnih karata koje se prave za vrijeme i mjesto u kojem astrolog upozna i razumije sadržinu pitanja. Dekumbiturne karte su vrsta horarnih horoskopa koji se prave za trenutak i mjesto u kojem astrolog primi mokraću oboljele osobe ili za trenutak i mjesto u kome bolesna osoba “pada u krevet”.Natalna astrologija je astrološka grana koja za predmet ima tumačenje karta napravljenih za trenutak i mjesto nečijeg rođenja i kao takva predstavlja astrološki opis općih karakteristika osobnosti i kvalitete pojedinih segmenata života. Sinastrija kao dio natalne astrologije predstavlja astrološko sredstvo procjenjivanja kvalitete odnosa između dvoje ili više ljudi, a na temelju usporedbe njihovih natalnih horoskopa. Astromedicina je, također, dio natalne astrologije i služi za analizu fizičke vitalnosti pojedinca, njegovih kroničnih i akutnih bolesti i ozljeda na temelju procjene relevantnih segmenata natalne karte.
Elekciona astrologija je grana astrologije koja se bavi odredjivanjem najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata. Kao što je već izneseno u tekstu, postoji i mišljenje da elekciona astrologija nije posebna grana astrologije, već skup astroloških metoda koje se primjenjuju u natalnoj i mundanoj astrologiji, au cilju određivanja najpovoljnijeg trenutka za započinjanje nekog pothvata.
Mundana astrologija se bavi tumačenjem svega što se ne odnosi na čovjeka pojedinca. Astrologija pravnih akata i činjeničnih događaja od općeg značaja za predmet ima analizu astroloških karta napravljenih za vrijeme i mjesto donošenja ustava, zakona i ostalih općih pravnih akata (onih koji se odnose i tiču svih građana u društvu). Najpodesnije je sredstvo za analizu određenih razdoblja pojedinih država, organizacija i institucija. Astrologija prirodnih katastrofa za predmet ima predviđanje i analizu potresa, poplava, požara, epidemija i drugih katastrofa za određeni regiju ili državu. Astrometeorologija bavi se predviđanjem vremenskih (meteoroloških) uvjeta za neki regiju ili državu. Hortikulturna astrologija za predmet ima analizu razdoblja najvažnijih poljoprivrednih radova u jednom određenom području.
- Horarna astrologija (u nju spadaju i dekumbiturne karte)
