Sablasni let Boinga 777. Nesretna i za sada nerazjašnjena sudbina malezijskog aviona ‘Boeing 777’ s linije Kuala Lumpur – Peking nije jedina u povijesti civilnog zrakoplovstva, ali je sasvim sigurno po mnogo čemu jedinstvena. Naime, u trenutku kada za razliku od nekih prethodnih decenija, pa i godina, oprema za signalizaciju i praćenje aviona nadilazi i nekadašnje najsmjelije maštarije iz znanstveno-fantastičnih filmova, zrakoplov je nestao bez traga i glasa.
Pri tome je ostavio cjelokupnu svjetsku javnost pred čijim se budnim okom potraga odvijala da se iz dana u dan sve više pita što se tu događa. Počevši od prvih šturih informacija, pa sve do sve složenijih analiza, ostajalo je sve manje mjesta za konkretnečinjenice, a sve više za raznorazne teorije, od kojih su neke bile takve da bi se mogle nazvati smiješnim da se ne radi o tragičnoj nesreći u kojoj je izgubljeno 239 ljudskih života.
Kada se 23. ožujka malezijski premijer Nadžib Razak obratio javnosti da bi iznio službeni stav svoje vlade da se, bez obzira što nije pronađen nijedan jedini fizički dokaz, smatra da se avion srušio negdje u južnom dijelu Indijskog oceana, u području udaljenom oko 2500 km od Pertha u Australiji, razočaranje i tuga članova obitelji nastradalih putnika, ali i ljudi iz svih krajeva svijeta koji su pratili ovu bezuspešnu potragu, bilo je veliko. Naime, jako je teško prihvatiti mogućnost da uz svu moguću visoko razvijenu tehnologiju koja danas postoji nisu pronađeni nikakvi ostaci ogromnog zrakoplova koji bi se pri udaru o vodu raspao na stotine dijelova koji bi nastavili plutati i koji bi morali biti lako uočljivi s obzirom na svoju veličinu (tako, recimo, samo krilo ovog tipa aviona dugačko je 27 m). Ni na jedno pitanje nije dat konkretan odgovor i tako je stvoreno pogodno tlo za širenje glasina o zataškavanju cijelog slučaja i stvaranje sumnje u iskrenost namjere da se utvrdi što se zaista dogodilo.
