Ali kad sam već bila tamo, nisam imala snage da odem i provjerim neke pojedinosti: grob, slike i tako dalje. Bilo me strah da neću moći podnijeti tu izvjesnost, da će prevladati moja osjećajna strana, da će me uništiti stvarnost. S druge strane, sve mi je bilo tako logično, bila je to jedina moguća istina. Stvorila sam zaključke i osjetila ih u sebi.
Smatrala sam da je ispravno ako ipak ostanem toliko ponizna i ostavim tračak sumnje. Posrijedi su ipak subjektivna uvjerenja. Okruženi smo tajnama, ne znamo što je život, što je smrt, ne znamo ništa. Kako možemo sa sigurnošću tvrditi neke stvari? Najviše što se može učiniti jest ponizno reći: ‘Ja sam proživio to iskustvo’. Čini mi se da je to jedini smisao i taj mi se smisao čini logičnim, objašnjava mi zašto je moj odnos s Gibijem bio takav i doista, nakon toga nismo više uspjeli živjeti kao muž i žana, nego smo se razdvojili. Objašnjava mi zašto sam u životu bila tako ukleta, zašto nisam imala djece, zašto nisam uspjela ostvariti bračni život, zašto sam preboljela mnoge bolesti.Dakle, na razini življenja prava katastrofa, dok sam na ezoteričnom planu neprestano doživljavala iskustva, gotovo otkrića, kao da mi je ljudsko zabranjeno kako bih se umjesto odnosom pojedinca bavila odnosom čovjeka. Ono što sam doznala pomoglo mi je da prihvatim sve te teškoće, pomoglo mi je da razumijem kako ih je moj prethodno postojanje učinilo potrebnim. S druge strane, život koji protječe sasvim glatko, bez potresa, ne vodi nas napretku, ne uči nas ničemu. Svi poznajemo mnogo ljudi biljaka. Od svih filozofija i religija čini mi se da jedino učenje o reinkarnaciji objašnjava neke nepravde, zašto se netko rađa lijep, a neko ružan, netko sretan, a netko nesretan, i tako dalje. Različiti životi su stepenice različitog iskustva koje treba proći i jedino to mi se čini pravedno i utješno.
Raspolažem takvim podacima da bih se mogla zakleti u to. Slažem se s Floberom, koji je tvrdio da samo imbecili žele izvesti zaključak pošto-poto. Ipak, vjerujem da je u svemiru sve u kretanju i u evoluciji, a država je jedna od prvih stepenica na kojoj su nam još potrebna osjetila i tijelo da bismo se izrazili. Ljudsko biće, ispočetka sirovo i primitivno, kroz iskustva, a pogotovo kroz bol, profinjuje se i postaje dio općeg sklada, postaje čista energija. To istočnjaci dobro znaju, a meni se to čini logičnim i vrlo utješnim.
Moj muž i ja prihvatili smo tu spoznaju vedro, gotovo veselo. Bilo je teško samo dok smo proživljavali ta iskustva ne shvaćajući ih. Ipak, bilo je utješno doznati da ništa nije slučajno, da sve što radimo, dobro ili loše, nalazi negdje odjeka, ima posljedice i vraća se ponom – nama samima. U moru sumnji, kakav je bio moj život, vjerujem da je jedino pouzdano to da nema slučajnosti.
Postoji skrivena, vrlo fina potka koja povezuje sve, i ako se promatramo, ako se pažljivo proučavamo, ako analiziramo vlastiti život, možemo opaziti neke spone, možemo nazrijeti tu potku … Činjenica je da živimo na različitim razinama svijesti jer svatko od nas dolazi iz vrlo različitih prošlih vremena, a to drugi ne znaju. Prošlost određuje sadašnjost …