Popis od jedanaet simptoma koji ukazuju da nad nekim treba izvršiti egzorcizam sastavljena je u Francuskoj 1644. godine. Prvi simptom je da netko za sebe misli da je opsjednut, a slijede ga: vođenje poročnog života, življenje izvan pravila koje društvo propisuje, stalna bolest, padanje u težak san i neprirodno povraćanje čudnih stvari, skrnavljenje, pravljenje ugovora s nečastivim, problemi s duhovima , zastrašujući i grozni izrazi lica, umor od života koji navodi na grijeh samoubojstva, agresivnost i nemogućnost samokontrole i, na kraju, ispuštanje neljudskih glasova.
Francuski neurolog Jean Lermit je u dijelu ‘Diabolical Possession – True or False?’ ukazao na potrebu suradnje, po pitanju egzorcizma, između liječnika i teologa. Po njemu, sindrom opsjednutosti može biti povezan s psihozama i neurozama, s pomračenjima svijesti i sa epileptičnim grčevima.
To znači da se ne može svatko neuobičajeno ponašanje automatski smatrati opsjednutošću, niti egzorcizam automatski propisati kao najpreporucljivije tretman. Primjer članova jedne fanatične kršćanske sekte koji su 1966. godine u Zürichu ritualno tukli djevojčicu do smrti smatrajući je djavolov nevjestom ukazuje na to da optužba da je netko opsjednut đavolom može biti vrlo opasno oružje u rukama kršćanskih fundamentalista. Još jedan primjer krajnje šarlatanskog postavljanja dijagnoze opsjednutosti je i slučaj kada su u jednom gradu članovi jedne protestantske sekte, koja je inače vrlo raširena, nasred ulice pokušavali, uz povike ‘Sotono izađi’, istjeraju vraga iz nesretnika koji se na pločniku grčio u epileptičnom napadu.
Navedeni primjer lijepo pokazuje da najveći broj laika, koji obično dolaze iz netradicionalnih kršćanskih zajednica najčešće nastalih u XX stoljeću, uopće nema pojma što egzorcizam jest, a što nije. Sam termin egzorcizam dolazi od grčke riječi exousia, čije je značenje zakletva. Već iz samog toga logično slijedi da izvršiti egzorcizam nad nekim ne znači samo istjerati vraga iz njega, već ga i podvrći zakletvi, a to se postiže pozivanjem na viši autoritet – Bog, Otac, Presveta Bogorodica, Isus Krist, sveci, apostoli … , kojim svećenik egzorcista zaklinje nečastivog. Zato egzorcizam ne može obavljati bilo tko, već samo netko tko se potpuno predao Bogu. To je razlog što ovaj egzorcizam ne može biti smatran nekakvom kršćanskom magijom, jer se baš po tome razlikuje od istjerivanja duhova koje iz zaposednutih osoba vrše pogani i magovi. Poganski egzorcizam je trijumf vlastite moći koju ima onaj koji izvodi protjerivanje. To je sukob dvije moći i svodi se na pitanje čija je magija jača, Pagano (magova) ili demonova. Sa druge strane, kršćanski egzorcizam je trijumf Kristove, a ne egzorcista, moći nad demonom.