Doktor Karl Sargent, sa Psihološkog instituta Sveučilišta Cambridge, posjetio je 1978. godine laboratorij američkog parapsihologa Charlesa Honorton, koji je tada u Medicinskom centru Majmonides u New Yorku izvodio eksperimente u vezi sa telepatijom snova. Sudjelovao je u njima kao ispitanik i oduševio se takozvanim ‘metodom cijelog polja’, kada su pri potpunoj svijesti sasvim isključeni svi audio i vizualni doživljaji.
Za vrijeme eksperimenta koji je proveo u Cambridgeu, ispitanica Heidi Bartlet bila je izolirana u posebnoj prostoriji, ležeći na strunjači, lice joj je obasjavalo crveno svjetlo, a oči su bile zaklonjene prepolovljenim lopticama za stolni tenis. Na ušima je imala slušalice, kroz koje se čuo samo jednoličan šum. Doktor Karl Sargent otišao je u drugu prostoriju i promatrao jednu od četiri slike koje su se tamo nalazile. Bio je to jedan seoski krajolik talijanskog slikara Đuzepa Palicija iz XIX stoljeća. U prvom planu bio je konj kojeg selajk vodi prema kući na brdu. U pozadini je veliki brijeg koji podsjeća na spljoštenu piramidu, a ispred njega okruglo jezero. Potaknut kamenim pejzažom, doktor zapisuje na papir primjedbu: ‘Podsjeća na površinu Mjeseca’. Heidi Bartlet ima zadatak da što točnije ‘vidi’ isto ono što doktor Sargent vidi.
Djevojka je na svom ležaju potpuno mirna i opuštena. Uskoro u mikrofon pored sebe počinje govoriti svoje dojmove: ‘Ah, da, sad nešto dolazi! Sasvim jasno. Tamna životinja stoji na stijeni i plava pozadina. Breg plav, sasvim jasan’.Uskoro dodaje još: ‘Sada više izgleda kao dio neke stijene. Kao piramida kada je gledamo iz zraka. Kao vrh Mount Everesta, ili tako nešto. Pejzaž je vrlo oskudan … U sredini je velika mrlja – možda rupa u zemlji ‘. Nakon dvadeset jednog minuta provedenog u ‘stanju cijelog polja’, Heidi izjavljuje: ‘Još uvijek mi dolazi taj pusti mjesečev pejzaž’!
Po završetku eksperimenta, asistentica joj pokazuje duplikate četiri slike iz doktorove sobe: prva je slika iz novina i prikazuje golog studenta koji se vozi na biciklu kroz Cambridge, druga crtež porculanskog predmeta s ornamentima i životinjama, treća Palicijev krajolik, a četvrta karikaturu na kojoj je stariji par u čamcu na vesla.
Bartlet je pomalo zbunjena. Karikatura oblikom i izgledom nalikuje slici koju je ‘vidjela’: umjetnik je bijele valove nacrtao tako da se čine kao raspucali mesečav krajolik, a čamac ima sličan oblik kakav je pripisala stijeni. Na Palijacijevoj slici više elemenata odgovara opisima koje je dala, dok crtež na porculanu prikazuje životinju na stijeni naspram plavog neba. Izgleda da je s tri od četiri slike preuzela određene detalje. Opredjeljuje se za karikaturu, zatim Palicijevu sliku i porculan. Komentirajte o ‘mjesečevom pejzažu’ identična je s onom koju je doktor pribeležio!
Do kraja travnja 1981. godine, doktor Karl Sargent uspio je izvesti 412 seansi sa 146 raznih ispitanika iu 37,9 & amp; slučajeva dobiveni su pozitivni rezultati, u više od 25% došlo je do ‘zamjene’, to jest prava slika bila je na drugom mjestu, u 20,4 posto na trećem au 16,5 posto na četvrtom mjestu. Postotak koji je nadmašivao vjerojatnost iznosio je otprilike 50%! Da bi utvrdio jesu li ispitanici koji su u prvim testovima imali dobre rezultate i kasnije postizali natprosječan broj pogodaka, Sargent je otkrio da su oni neuspješni u ponovljenim pokušajima imali 27,3 posto pogodaka, što odgovara slučajnosti, ali su zato uspješni sada dostizali točnost od 83 posto!
Njegov je zaključak bio da se tim postupkom postiže stalna kvota uspjeha, koja se može i ponoviti. Zatim, ne postoji mogućnost svjesne ili nesvjesne prijevare, čime su ispunjena dva zahtjeva znanstvenog istraživanja. Ali, najvažnije saznanje do kojeg je došao doktor Sargent bilo je da se sposobnost telepatije može naučiti i razvijati, i da je, kao što su to fizičari Targ i Putof naveli, svako ljudsko biće nosi u sebi.