Bio je početak svibnja i vjetar iz Afrike pretvarao je kritski ljeto u vreli pakao. Na sjeveru otoka, putem koji vodi prema Belim planinama, odakle se po lijepom vremenu može vidjeti Kipar, pa čak i Peloponez, kretao se karavan mazgi. Ali, umjesto da skrene prema unutrašnjosti, turistički vodič male skupine Engleza koja se tu našla 1927. godine, nastavlja puteljkom uz obalu. Jedan od putnika, po imenu Guthrie, na to ga je opomenuo, a ovaj mu je odgovorio:
– Oprostite gospodine, ali mislio sam da biste voljeli vidjeti ‘sjene’.
– Ne bih mario, ali u ovoj pustoši teško da ćemo ih naći -Našao se Englez.
– Mislim sasvim ozbiljno – uvrijeđeno mu je vratio vodič. Možete ih vidjeti navečer, nedaleko odavde, kod ruševina dvorca Franko Castelli .. To je staro venecijansko utvrđenje. Prije više od sto godina tamo su se borili Grci i Turci. Bila je to strašna bitka i od tada se ‘sjene’ vraćaju svakog svibnja …
– I, što rade? – upitao je Englez podsmješljivo.
– Bore se.Mnoge među njima su ubijene ili ranjene.
– Ah, da, vrijeme je da se malo odmoriti, dragi moj Jami … u sjeni, naravno – podsmješljivo mu je rekao Englez.
Ipak, odmarajući se malo kasnije dok su logorovali, Englez je, promatrajući zalazak sunca, razmišljao o tome kako su na tim prostorima, još od doba kralja Minosa, u bitkama tekli potoci krvi … Da li bi se nešto od tih događaja moglo odraziti kroz vrijeme, pitao se, i odlučio da sutra odu da vide to mjesto duhova.
Rano, još prije zore, engleski turisti su krenuli na put. Ispitujući svog vodiča, saznali su da se ‘sjene’ ponekad pojavljuju ujutro i da ih na Kreti zbog toga zovu ‘Drusoliti’ – Ljudi od rose. Englez Guthrie, koji je bio inženjer po struci, nadao se da će, kada se vrati u London, imati što priča u svom klubu, a možda će i na Akademiji nauka održati predavanje o neobičnom meteorološkom fenomenu ili optičkoj varci, čiji će biti svjedok i nepristrani promatrač.
Stigli su na plažu koja je vodila prema dvorcu još prije nego što se razdanilo. Vodič Jami je potjerao mazge prema malom zaljevu, gdje je plaža bila potpuno ravna, a na kilometar daleko vidjeli su se razrušeni zidovi strare tvrđave i toranj koji kao da će pasti. Sjeli su na pijesak da popiju kavu, a Englez je nakon toga s prijateljem krenuo prema citadeli, dok se treći Englez zamotao u deku i zapalio lulu. Jami je upravo skinuo tovare s mazgi, kada je najdnom povikao:
– Hej, vas dvojica! Tamo! Vidim ih – ‘sjene’ idu prema vama!
Englez koji je ostao, snažno je mahao svojim drugovima, ali oni, izgleda, nisu ništa vidjeli. Kada su se vratili, zbunjeno je ponavljao:
– Sada ih više ne vidim, ali siguran sam da nisam sanjao!
I dok su sva trojica u iščekivanju promatrali ruševine, sa strane, oko tri stotine metara od njih, dolazeći s istoka, pojavila se duga povorka oružanih ljudi!
– Moj Bože, pa to je prava vojska! To nisu ni Turci ni Grci, prije bih rekao da su rimski legionari!
– Mislite li da smo u opasnosti?
– Ne! Pogledajte im noge kada ih podižu prilikom koračanja, kao da nestaju!
– Ja sam u Africi vidio mnogo slučajeva fatamorgana, ali ovako nešto nikada! Pogledajte! Lijepo se vide kacige i oklopi, a ratnici su jedni viši, drugi niži … I koplja im svjetlucaju!
– Moram to vidim iz bliza!
Englez je tražio da mu vodič dovede konja, a da se nešto čudno događa, vidjelo se i po tome što su životinje bile jako nervozne. Na to mu je vodič odgovorio:
– Nemojte, ‘sjene’ donose nesreću!
Nakon toga je Englez odlučio se fantomskoj koloni približi pješice. nekoliko minuta kasnije, njegovi drugovi vidjeli su da prolazi kroz kolonu, a da ničim nije poremetio njihove prozirne redove. Nekoliko puta je mahnuo rukom, i dalje usred legionara u hodu, dajući znakove da i on vidi fenomen s mjesta ne kojem je stajao.
Sve je trajalo oko 15 minuta. Nakon toga su noge i trupovi prikaza postajali nevidljivi, i uskoro je od ratnika ostao samo po neki odbljesak zraka izlazećeg sunca na koplju ili štitu.
Ovaj događaj svog prijatelja Gatrija i dvojice njegovih prijatelja, zabilježio je kapetan John Bennett, engleski parlamentarac i ratni dopisnik Timesa. On je sakupio izjave većeg broja svjedoka, koji su potvrdili da se taj fenomen u ovom divljem predjelu Krete redovito javlja svake godine krajem proljeća. Da bi se i sam u njega uvjerio, sljedeće godine, 17. svibnja, na plaži u blizini dvorca Franko Castelli podigao je logor s još četvoricom žandara, koje mu je dodijelio guverner otoka. Sredstva su mu bila ogradničena, pa je logorovao samo do 30.maja, a za to vrijeme ‘Ljudi od rose’ nisu se pojavili. Tri dana nakon što je otišao, vidjeli su ih ljudi iz susjednog sela i opisali fenomen gotovo na identičan način kao što je to učinio njegov prijatelj godinu dana ranije.
Bennett je zaključio da bi teško bilo povjerovati da su svi svjedoci lažovi, ili da jednako haluciniraju, a za privlačenje turista u to vrijeme na Kreti nisu baš mnogo marili. U to je ostao uvjeren pogotovo poslije razgovora sa jednim popom koji je živio sam u svojoj kućici kraj ruševina dvorca i dugo odbijao bilo što kaže o ‘Drusolitima’. Tek u povjerenju, da ne bi ohrabrio praznovjerne i dovukao rijeke znatiželjnika, konačno je ispričao Bennetu da je ‘vojsku fantoma’ vidio više puta i da je o svemu obavijestio i kritskog nadbiskupa. Onda je nadbiskup i sam došao i uvjerio se u istinitost fenomena. Potvrdio je da prikaze defiluju pod oružjem i da se ponekad jasno mogu ralikovati njihovi činovi i zastave, da se uvijek pojavljuju na istom mjestu, kreću istim pravcem i da uvijek dolaze prilikom izlaska ili zalaska sunca.
Kapetan Bennett ustanovio je da je i jedan od guvernera Krete, Psilakis, i sam vidio ‘sjene’ još 1905. godine, a onda se dao na analizu jedne pretpostavke koja bi mogla objasniti ovaj fenomen. Da li bi prelamanje svjetlosti u nejednako toplim slojevima zraka moglo odnekud prenijeti sliku neke folklorne priredbe? Teško, jer na Kreti se tada nisu održavale, Rodos je udaljen 300 a Afrika preko 600 kilometara, dok je plaža Franko Kosteli opkoljena Belim planinama visokim i do 2.500 metara. Da li je u pitanju optički fenomen koji nastaje uslijed pojave kapi rose u zraku prilikom izlaska ili zalaska sunca, zbog čega se i fantomski vojnici nazivaju ‘Ljudi od rose’? Možda, ali otkud onda odjeća iz starog doba, kacige, štitovi, koplja … A za tumačenje da je riječ o kolektivnoj halucinaciji, Bennett nije našao nijedan dokaz.