Iskazi svih očevidaca u svemu su bili podudarni: biće u svemu nalik čovjeku, ali s krilima umjesto ruku, plameno crvenih očiju, visoko oko dva metra, sive boje, leti i kreće se, po želji, velikom brzinom, ali i može lebdi nad jednom točkom.
No, ovim tvrdnjama nije poklanjana skoro nikakva pažnja, jer se počelo vjerovati da je, uglavnom, rač o masovnoj histeriji i halucinaciji. Ali, zar baš tolikog broja ljudi?
Međutim, situacija se bitno izmijenila kad je riječ o slučaju od 4.februara 1967. godine. Naime, toga dana u osam ujutro, skupina od devet vojnih pilota zrakoplovne baze XW 12/57 negdje u Virginiji, u okolici Galipolisa, koji su letjeli nad obližnjom rijekom, uočila je čovjeka pticu. I on je letio na visini od 1000 metara nad rijekom, ali pratio je njen tijek uzvodno. Piloti su o ovome obavijestili bazu i odande im je naređeno da pokušaju da priđu toj ‘letjelici i da je prisile da sleti, au slučaju potrebe i da je obore’.
Čovjek ptica je u tom trenutku letio brzinom od 100 kilometara na sat iu letu je izvodio brojne vratolomije. Dok su se približavali čovjeku ptici piloti su javili da ‘njegova potpuno kruta krila bez ijednog pera na njima nisu se uopće micala, kao da leti poput zračnih jedrilica’.
Ali kada su mu se približili na 500 metara, leteće biće naglo je pikirao prema površini rijeke. Za samo tri, četiri sekunde stiglo je tik iznad vode. Tada je munjevito ispravilo pravac leta i uzletjelo je u visoko grmlje koje se nalazi duž obala. Piloti su javili u bazu da više ne mogu ga slijede i da su ga izgubili. Naređeno im je da mjesto nestanka čovjeka ptice nadlijeću do dolaska četiri helikoptera, ali čovjek ptica je jednostavno nestao.