Đoka Budić nam je u nastavku priče govorio o tome kako je morao proći mnoge komisije vezane za njegove ovozemaljske grijehe. I kod svake takve komisije, koje se na onom svijetu zovu mitarstva, Đoka je morao otrpjeti svakojake ucjene, prijetnje paklom i vječnom vatrom.
– Nekoliko anđela stalo je na stranu moje Velike Gospojine, pa su počeli preturaju po nekim velikim knjigama, tražeći moje grijehe i prijestupe. Međutim, ništa veliko nisu pronašli, pa me je to malo ohrabrilo. U tim knjigama vidjeli su da sam ponizno stajao pred ikonama, ljubio ih i krstio se pred njima i kako sam poštovao sve što je sveto, Božje i crkveno. Utvrdili su da se nikom nisam iza leđa nasmijao, nikog uvrijedio, nikog optužio … Ali, to nije bilo sve. Moji anđeli su morali me provedu i na druga ispitivanja koja su se ticala raznih grijehova po vrstama. Te ispitivačke komisije su bile sastavljene samo od vraga i oni su odlučivali što će dalje sa mnom, a uvijek su se trudili da me što više nagrde i osude. Bile su tu povjerenstva za sve vrste grijeha i prijestupa: za krađu, preljub, blud, lažno svjedočenje, zle riječi i psovke, klevete, tvrdoglavost i bezdušnost, lakomstvo, lijenost, oholost, ubojstva, osvetoljubivost, bajanja i vračanja. E, ovog posljednjeg sam se pribojavao, jer sam volio da bacim unesrećenima zrna, da im bajem i povraćam čini. To sam najviše činio za njihovu stoku.
– Moji anđeli doveli su me pred jednu isledničku skupinu za zle riječi i psovke, gdje su odmah počeli me napadaju i osuđuju. Tu su vidjeli da sam nekad zlo govorio, izricao loše u znanju i u neznanju. Riješili su da me osude što sam komšiji Josi opsovao mater još kao dječak, jer me je prokazao kod oca pušiti. Našli su mi i to da sam gospodinu učitelju rekao da je glup, pa sam mu još i priprijetio. Rekli su mi i za druge sitnice, ali su se za ovo najviše uhvatili. Moja Velika Gospojina rekla je da sam te riječi izgovorio još kao dijete, a djeci mora se prašta. Tako su me pustili dalje.