Žele i Ljudsku Dušu. Ljudski um je i dan danas neistražena misterija za obične ljude. Današnji čovjek ne koristi ni 10% mogućnosti svoga uma. Znači da još uvijek nismu naučili u potpunosti koristimo naš um. Ali … ako mi nismo naučili da koristimo i kontroliramo naš um, ima tko jest. Kontrola ljudi, širokih narodnih masa i njihovih umova postalo je jedno od najvažnijih oružja ljudi koji pretenduju da postanu planetarni vladari. Ako to već nisu.

Ljudski um je i dan danas neistražena misterija za obične ljude. Današnji čovjek ne koristi ni 10% mogućnosti svoga uma. Znači da još uvijek nismu naučili u potpunosti koristimo naš um. Ali … ako mi nismo naučili da koristimo i kontroliramo naš um, ima tko jest. Kontrola ljudi, širokih narodnih masa i njihovih umova postalo je jedno od najvažnijih oružja ljudi koji pretenduju da postanu planetarni vladari. Ako to već nisu.
U vojnim krugovima nije nikakva tajna da se vrlo lako može prodrijeti u ljudski mozak i tako natjerati čovjeka da se ponaša onako kako to netko hoće. Da mu se na silu izazove pospanost, utiskuju razne sugestije, mijenja memorija, kontroliraju emocije i slično. Još su za vrijeme drugog svjetskog rata u koncentracijskim logorima Dachau i Auschwitz vršeni eksperimenti nad ljudima u kojima se primjenjivala hipnoza, narkohipnoza, razne kemikalije. Poslije rata, 1947.godine američka mornarica pokrenula je projekt ‘Instant’ (Chatter). Cilj projekta bio je okupiti sve nacističke liječnike i znanstvenike koji su u tijeku rata vršili eksperimente nad ljudima i regrutirati ih u američku vojsku. To je i učinjeno. Nastavili su sa svojim radom na periferiji Heidelberga, da bi kasnije u tajnom projektu nazvanom ‘Spajalica’ (Paperclip) bili prebačeni na teritoriju SAD. U projektu ‘Spajalica’, 34 nacistička znanstvenika prihvatilo je ponudio ugovore koje je potpisao načelnik generalštaba SAD. Na čelu im je bio doktor Hubertus Strugold. Nakon dolaska na teritoriju SAD, prebačeni su u zrakoplovnu bazu Randolph u San Antoniju u Teksasu. Tamo su u suradnji s američkim gazdama nastavili sa svojim radom, testirajući narkohipnozu na nevoljnim žrtvama, strancima, mentalnim bolesnicima, pripadnicima etničkih manjina. Američka vojska i obavještajne agencije vodile su još nekoliko ultra tajnih programa. To su projekti Mind Kontrol Ultra, Mind Kontrol Delta, Mind Kontrol Naomi, Mind Kontrol Search, Bluebird, Artičoka i Chattering. Zajedničko svim ovim tajnim programima bio je cilj stvaranje pouzdanog ubojice koji se mogao programirati po njihovoj želji. To je bio primarni cilj a sekundarni je bio razvijanje metoda kojima bi se kontroliralo stanovništvo.
Kod praktičnih ostvarenja u to vrijeme treba spomenuti rad doktora Jose Delgada koji je sa svojim uređajem ‘Stimosiver’ imao za cilj stvaranje ‘psihocivilizovanog’ društva. Eksperimentirao je na ljudima i životinjama i koristeći elektronsku stimulaciju mozga izazivao kod njih ekstremne emocije poput bijes ili umor. Najpoznatiji njegov eksperiment je onaj u kojem je biku od dvije tone ugradio elektrode izravno u mozak i spojio ih s daljinskim upravljačem. Ušao je u koridu u koju je pušten dotični bik. Kad je bik jurnuo i došao par metara od njega, dotični liječnik je pritisnuo gumb na daljinskom poslije čega se bik momentalno zaustavio i ukopao u mjestu.

Od 1965. do 1970. godine je Agencija za istraživanje naprednih obrambenih projekata (DARPA), pokrenula operaciju Pandora da bi se proučili zdravstveni i psihološki efekti mikrovalova niskog intenziteta.
Ovaj projekt širokog raspona uključivao je eksperimente čiji je cilj bio da se posebnim elektromagnetskim zračenjem na daljinu uzrokuje srčani napad, krvarenje u mozgu ili drugim tijelima kao i stvaranje auditivnih halucinacija.

Unatoč naporima da ovaj projekt ostane najstroža tajna, u javnost je dospio memorandum Richarda Sesara, direktora projekta DARPA, koji je potvrdio da je prvenstvena namjera projekta bilo otkriti da li se pažljivo kontroliranim mikrovalnim signalima može kontrolirati ljudski um. Američki Kongres je zabranio daljnja istraživanja, ali projekt je okončan samo službeno, dok je neslužbeno zakopan duboko u kanale ultratajnih operacija CIA-e, koja je javno pobijala sve optužbe ali je tajno nastavila raditi na projektu. Projekti Artičoke, Pandora i cateringa pokazivali su da je ‘psihoelektronika’ dobila prioritet u tajnim operacijama. Godine 1993. objavljuje se da je ruska vlada dogovorila s amerikancima transfer tehničkih informacija i opreme poznate pod imenom ‘akustična psihokorekcija’. Rusi su tvrdili da ovaj uređaj podrazumijeva transmisiju specifičnih naredbi putem statike ili buke u ljudsku podsvijest, bez ometanja drugih intelektualnih funkcija. Eksperti su pokazali da je demonstracija ove opreme pokazala ‘ohrabrujuće’ rezultate nakon izlaganja u trajanju manje od jedne minute i sposobnost da se po želji mijenja ponašanje subjekata. Među sličnim projektima nalazi se i projekt Uspavana Ljepotica (Sleeping Beauty) čije je cilj istraživanje elektromagnetskog oružja za mijenjanje svijesti koje bi moglo primijeniti na bojnom polju. Tu je i projekt ‘Monarh’ koji je imao za cilj namjerno izazivanje višestruke osobnosti kod potpuno normalnih ljudi. U srpnju 1996. procurila je informacija iz Ministrastva obrane gdje se potvrdilo da Pentagon tajno radi na moćnog elektromagnetskog generatora koji utječe na moždane valove čoveka.Doktor Emery Horvat s Harvarda, potvrdio je u vezi ovih generatora, da su ovi elektronički uređaji stvoreni s ciljem da se ‘upadne u ljudski um i izazove kratak spoj sinapsi mozga, au rukama vladinih tehničara mogu se iskoristiti za dezorijentaciju velike mase ljudi ili manipulaciju pojedincima da bi ih natjerali na samodestruktivnu akciju’.
CIA, a tko bi drugi su bili daleko odmakli u svojim ogledima izgradnjom ekperimentalne klinike za kontrolu uma u Montrealu u Kanadi, zloglasni Alan Memorijal. Njom je upravljao ozloglašeni dr Evan Cameron kome je liječničku diplomu dodijelila zaklada Rockefeller (ništa bez Rockefellera). Osim ovog klinika se financirala i iz Fondacije Geršikter, nazvana po dr Charlesu Geršikteru, koji je bio poznat po testiranju preparata za potenciju na mentalno bolesnim i neizlječivim pacijentima, kao i po tome što je zračio majmune radarskim snopovima dok ne bi uginuli.Sve ovo je naravno bilo pod patronatom CIA-e. Danas se zna da ni jedan pacijent iz zloglasne Kameronove klinike nije izliječen u njegovoj radio telemetrijskoj laboratoriju, koja je bila improvizirana soba za mučenje, i smještena u podrumu njegovog privatnog dvorca. Desna ruka dr Evana Camerona bio je Leonard Rubinstein, stručnjak za elektroniku i fanatični istraživač kontrole ljudskog uma na daljinu. On je tretirao telemetrijsku laboratorij kao buduću temelju širenja psihopolitičkog aparata, ‘koji će moći djelovati na ljude bez otvaranja njihovih lubanja’. Drugi važan suradnik dr Camerona bio je dr Walter Freeman, koji je bio poznat po tome što je u svojoj 20-godišnjoj praksi obavio oko 4000 lobotomija (otbaranja lubanje). Užasavajuće u cijeloj toj činjenici je da su to bili uglavnom pacijenti koji su patili samo od blagih oblika depresije ili paranoje. Poslije svega ovoga dotični dr Walter Freeman će čak postati uvaženi specijalista za ljudski mozak u San Francisku.Najužasniji dio laboratorija bila je takozvana ‘soba s rešetkama’. U nju bi na silu dovodili odabranog pacijenta, privezali ga za stolicu a na glava bi mu bila spojena sa brdom elektroda i raznih vodiča. Ako bi pacijent pružao otpor, ubrizgavan mu je poznati otrov Kurare. To bi kod njega izazvalo paralizu mišića i ošita a žrtva bi i dalje bila svjesna svega. Nakačene elektrode i vodiči imali su zadatak da moždane valove pacijenta usmjere i prenesu u susjednu prijemnu sobu u kojoj se nalazila aparatura koja je imala za cilj različite manipulacije s umom. Brisanje pacijentovog uma i memorije vršeno je ogromnim dozama LSD-a, neprekidnim snom u trajanju od 65 dana koji je izazivan barbituratskim preparatima i elktrošokovima koji su bili čak 75 puta jači nego dozvoljena doza.Zatim bi neprekidno 16 sati dnevno, pacijentu ponavljana snimljena poruka, kojom bi mu se programirao prazan um. Pacijenti koji su se neznajući što se tamo događa, obraćali za pomoć Alanov Memorijalu, automatski su postajali zamorci i divljač za odstrel, tako da se nitko od njih nije stigao požaliti dvaput. Doktor Evan Kmeron je unatoč svemu stravičnom što je radio uspio 1967.godine postane predsjednik američko-kanadske psihijatrijske organizacije.
Institut za znanstveni inženjering u Bostonu osnovan je 1956.godine i bio je takodje još jedan paravan CIA, navodno zadatak mu je bio da proučava radare.Ali 1962.godine institut je opremio laboratorij za ‘životne znanosti’ kako bi proučavao učinke djelovanja elektroda ugrađenih u mozak.Za znanstvenike CIA, od velike koristi bio je napredak kirurških metoda za implantaciju elektroda u mozak, sve sa ciljem da se izbriše subjektu memorija tijekom priprema za ‘hipnotičku rekonstruktivnu operaciju’.
Još 1975. godine u javnost je dospjela informacija da je Pentagon razvio metodu RHIC – radiohipnotičku intracerebralno kontrolu. To je značilo da se izvjesna mentalna stanja kod čovjeka mogu izazvati bukvalno pritiskom dugme.CIA je još od pedesetih godina financirala nekoliko projekata koji su imali za cilj potpunu kontrolu ponašanja kako pojedinca tako i cijele grupe ljudi.Tako je cilj jednog od gore spomenutih projekata , projekta ‘Artičoke’ bio stvaranje ubojica, ljudi koji su bili potpuno ispranog mozga, bez ikakvih emocija i savjesti, oslobođenih svih moralnih načela, koji su imali zadatak ubijati po naređenju.Takve ubojice upotrebljavale su se samo jednom.Po izvršenju zadatka ubojica bi bio odmah eliminiran.
Ima indicija da CIA uvelike eksperimentira i sa cjelokupnom američkom populacijom tako što njenu pažnju i volju usmjerava na određene proizvode na tržištu, ili odvraća ljude da razmišljaju o određenim pojavama u društvu. To je tek početak misaonog ropstva, jer upravljanje razumom i osjećajima, programiranje ljudskih reakcija, vjerojatno je najmonstruoznije dostignuće u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Elektromagnetsko dirigiranje racionalnim i emotivnim reakcijama je predmet znanstvenih ekperimenata još od 1952. godine, kada je CIA, prilikom raznih kirurških intervencija, počela sa implantacije u mozak i zube sićušnih odašiljača visoke i izuzetno niske frekvencije, da bi osigurala sigurno praćenje ljudi, kao i kontrolu i programiranje njezinih postupaka. Ovi eksperimenti bili su zasnovani na elektronskoj stimulaciji mozga ..
Među deset različitih projekata ovog tipa ističe se MK-ULTRA iz 1953.godine, koji se sastoji u kombinaciji djelovanja droga, sugestije, elektronike i elektrošokova, radi poništavanja pamćenja i usađivanja izmijenjenih karakternih osobina.
Uz pomoć elektromagnetskih valova niske frekvencije provodi se od 1958. godine projekt ORION, koji razvija privrženost zaposlenih u službama obezbeđenja, time što se programiraju kao apsolutno pouzdani čuvari tajni! Javno mnijenje, odnosno generalno raspoloženje stanovništva, regulira se tajnim programom CIA-e pod nazivom MK DELTA iz 1960. godine, koji izaziva umor, bezvoljnost, asocijalno ponašanje, pa čak i kriminalne ekscese.
Kontrola i smirivanje mogućih masovnih javnih nereda i prosvjeda postiže se djelovanjem sustava TRIDENT iz 1989. godine.Vrhunac je elektromagnetska rezonantna indukcija – masovna kontrola stanovništva pomoću projekta HAARP, koji po instrukcijama CIA-e potencijalno mijenja genetski kod određenog broja ljudi i modificira njihovo javno izražavanje u dužem razdoblju.
Sa svim ovim gore navedenim, uopće nečudi da je još prije 40 godina predviđeno ‘više kontrolirano i usmjeravana društvo’, koje će takvim postati zahvaljujući tehnologiji. Društvom će upravljati elita opskrbljena superiornim oružjem. Ova elita neće oklijevati postigne svoje političke ciljeve upotrebljavajući najmodernije tehnike za utjecanje na javno ponašanje i držanje društva pod čvrstom pažnjom i kontrolom. Na ljudima je da odluče hoće li im se oduprijeti.