Primjer takvog predmeta je i ‘kompjuter’ iz Antikitere. Pronađen je u jednom antičkom brodu potopljenom u moru. Bilo je to 1900. godine – u dubini od 42m, i ‘kompjuter’ je imao veličinu kartona za cipele. Arheolozi su katalogizirali pronađene predmete: Vaze, posude za vina, kipove, amfore, mramorne i brončane figure. Po svemu sudeći, bio je to trgovački brod, potonuo u prvom stoljeću prije Krista.
Što su zaista katalogizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osušen, popucao i na svjetlo dana pojavio se čudan metalni predmet. Potrebno je bilo još 70 godina da bi se taj predmet dovoljno proučio i shvatio. Učinjeni su rentgenski snimci predmeta i ostataka u ‘drvetu’, kao i provjereni detaljni arheološki zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkriće je zaista bilo začudjujuće: Bio je to Astrolabijum!
Taj Astrolabijum je sprava koja pokazuje vrijeme izlazka i zalaska sunca, te kretanja 5 tada poznatih planeta, uključujući i faze mjeseca. Skoro 30 zupčanika pokretalo i pomicalo je jedno drugo i tako dočaravali faze Mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. Svi zupčanici su napravljeni od bakra koji sadrži i izvjesnu količinu cinka. Zubi tih zupčanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A, sa strane imali su ‘navojak’ koji je bio pokretač tome svemu. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake što su označavale položaj planeta u određenim vremenskim periodama.
Otkriće je senzacionalno. Teško nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako kompliciran sustav sa zupčanicima. Sustav, koji možemo usporediti sa sustavom zupčanika današnjih satova na navijanje. A, takvi satovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni! Pored toga, kompjuter iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu: zupčanike, čije osovine nad drugim zupčanicima kruže. Tek 1828. je taj princip privaljen u uredu za patentiranje. Zašto, ili kako, su stari Grci mogli to poznavati čak 1900 godina ranije?
Da li je s time dokazano da su Grci tada bili mnogo više napredniji negoli sto se to danas smatra? Ili da postavimo pitanje, a koje je već postavio Erich von Däniken: ‘Od kojeg astronautskog kuma je ta sprava i to znanje dobiveno?’ Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, možemo lako osporiti: Zašto bi vanzemaljci darovali znanje koje je ograničeno na samo pet planeta, a ne sa svih devet?
Mnogo ozbiljniji je odgovor, da tok razvoja nije uvijek tekao ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dolje kod znanja – kao i znanje koje se tijekom vremena izgubi te se ponovo mora otkriti. Matematičar Hero iz Aleksandrije je već u prvom stoljeću naše ere otkrio parnu mašinu i napravio je dva funkcionirajuća primjera. James Watt je to isto otkrio tek 1765. godine. Također je i beton bio poznat u starom Rimu; Koloseum je sagrađen uz korištenje cementa. Ali, tek 1849. godine je James Parker prijavio patent na svoj izum. Što su sve onda ljudi prije 2.000 godina stvarno poznavali?