Kako otkriti tajne prethodnih života svoje duše. Kada bi ljudski rod spoznao dušu, njen značaj i način na koji se pomoću duhovnog razvoja mogu dostići mir i blaženstvo u kozmičkim ciklusima između rađanja i umiranja, više bi poštovali druge, ne bi se okretali nasilju, ubojstvima, zločinima, više bi voljeli i odabrali bi uvijek Put ljubavi. Po Karlu Gustavu Jungu duša je posrednik između svjesnog subjekta i subjektu nepristupačnih dubina nesvjesnog, te da pristup duši mora biti holistički (jer je ona nedjeljiva cjelina, u kojoj “sve zavisi od svega”), da kako god zamišljali odnos između Boga i duše ona ne može biti nešto izdvojeno, budući da joj je podarena sposobnost da kreira odnos prema božanstvu i da, konačno, duša nesporno posjeduje religioznu funkciju. Čovjek je četverostruko kodiran: vječnim duševnim zapisom, genetskim kodom, utjecajem galaktičkog sklopa u momentu začeća i imenom, ali on može utjecati na sva četiri kod.

Prvi kod, spomenut kao vječni duševni rekord, jeste vječna duša u kojoj su informacije iz svih prethodnih života. Njezino osvješćivanje je istovremeno samoshvatanje cilja života i dostignute razine tijekom prethodnih samodovršavanja. Ona je dio Boga. Nju prožima Bog. Ona je umna komponenta ličnosti, izvan tijela je svjesna, au tijelu nastoji osvijestiti. Određuje karakter ličnosti. Vezana je za misli. Umna komponenta duše se usavršava tako što ličnost misli o svojim mislima i vodi računa o izgovorenim riječima i svojim postupcima, budući da ponovljeni postupci stvaraju navike, navike stvaraju znak, a znak oblikuje sudbinu i pokazatelj je dostignute razine u samodovršavanju duše.

Drugi kod je genetski kod. Određuje temperament ličnosti. Vezan je za emocije, a samim tim i za psihu. Kako je ličnost objedinjeni temperament i karakter, poslije života upisuje se u podsvjesni dio duše, dok znak regiji svjesnom dijelu. To znači da je duša izvan tijela trezvena i bez emocija. Genetika se može mijenjati svjesnom promjenom ponašanja (mijenjanjem strukture ličnosti preko podsvijesti), što odgovara samodovršavanju duše u cjelini.

Treći kod, utjecaj galaktičkog sklopa, proizlazi iz utjecaja sunca i planeta na dušu u momentu začeća, odnosno u trenutku ulaska duše u tijelo. Budući da je riječ o utjecaju zatečenih, tekućih, prožimajućih energija na dušu i tijelo, uloga tog koda je najvjerojatnije prilagodbu duše energijama, tijelu, prostoru i vremenu. Kozmički energetski splet daje duši životnu energiju, oblikuje nagon, instinkt i intuiciju. Znanstvenici su dokazali da od utjecaja zvijezda i planeta ovisi od kojih će bolesti ličnost bolovati, tjelesno, energetski i duševno. Taj utjecaj se može smanjiti, tako što se ublažuju programirane bolesti. Poznato je da embrij već ima jedinstvenu DNK kojoj odgovara jedinstvena duša. Iako se embrij vidi samo pod mikroskopom, on je potencijalno novorođenče koje može voli i bude voljeno. Embrij u sebi čuva prošlost čitavih generacija, dušu čovjeka, srce ličnosti, budućnost roda … Jedan embrij!

Četvrti kod duše je ime novorođenčeta. Imenovanjem bebe čovjekova cjelina (tijelo, životna energija i duša) dobiva odgovarajući, veoma značajan informacijski program, koji ima snagu talismana i tako nastaje nova ličnost. Ime se može promijeniti ili se mogu iskoristiti prednosti imena i potisnuti njegove slabe strane. Sve se svodi na za istinu da su informacije presudne sve životne događaje. Kodiranje duše je u stvari određivanje njezine informacijske suštine. Međutim, ništa manje nije važan proces koji joj prethodi: njeno nastajanje, stvaranje (rađanje). Riječ je o procesu u kojem se duša energetski izdvaja, strukturno i informacijsko uobličava, bira buduća iskušenja za samodovršavanje i potom ulazi u novo tijelo. Iz vječne duše kod se mijenja tako što ličnost prepoznaje zadatke, odnosno osvešćuje se i počinje brinuti o svrsi postojanja. Ličnost i duša su još jedan kozmički dualitet – jedna vrsta kozmičkih dvojnika. Savladavanjem prividno nepremostivih životnih prepreka, vremenom se osobnost i duša prepoznaju i postaju jedno. Nakon toga osviješteni čovjek je slobodan, a takav uvijek bira besprijekoran život. Po svemu sudeći, dovoljno usavršena duša rastapa se u ljubav u jedinstvenom Savršenstvu. Samo se dovoljno dovršena duša više ne pomalja u obnovljenim životima, budući da se željno, voljno i svjesno stapa s praizvorom. Tako se završava još jedan kozmički ciklus koji je za ljudski um nedostižan i neopisiv zbog nesavršenosti logike, pisma i jezika, istovremeno prepun povremenih ushićenja.