U praktičnom smislu i izvan akademskih debata, tri klinička testa zajednički determiniraju ‘moždanu smrt’. Prvi je standardni elektroencefalogram – EEG, koji mjeri aktivnost moždanih valova. EEG koje je ‘ravan’ pokazuje da ne funkcionira cerbralni korteks. Drugi, zvučno ispitane sposobnosti, kao u slučaju Pam Reynolds, pokazuje odsustvo moždanih struja. I treći, činjenica da je zaustavljen dotok krvi u mozak za vrijeme operacije, predstavlja znak potpunog odsustva moždanih aktivnosti.
Po svim ovim mjerilima, mozak je bio ‘mrtav’, ali je Pam ipak u tom stanju doživjela najdublje blisko iskustvo sa smrću – NDE (Near Death Experience), koje neki znanstvenici pokušavaju objasniti kemijskim procesima u mozgu. Ali doktor Peter Fenvik, neuropsihijatar i jedan od vodećih autoriteta za NDE u Velikoj Britaniji, vjeruje da takve teorije padaju u vodu pred činjenicama koje navodi sljedećim redom:
‘Mozak ne funkcionira. On nije prisutan. Razoren je. Abnormalan. Ali, ipak produkuje ta vrlo upečatljiva iskustva … nesvjesno stanje je kada mozak prestane funkcionirati. Na primjer, ako izgubite svijest, past ćete na pod i nećete znati što se događa jer mozak ne funkcionira. Sustav pamćenja je posebno osjetljiv na nesvjesno, tako da se nećete ničega sjećati. Ali sada, nakon jednog takvog NDE iskustva, vi se vraćate s jasnim, lucidnim sjećanjima. To je prava zagonetka za znanost. Još nisam naišao ni na jedno dobro znanstveno objašnjenje koje bi razjasnilo tu činjenicu ‘.
Doktor Michael Sabom, kardiolog kojeg možda i malo podrugljivo prati nadimak ‘doktor NDE’, u posljednjih trideset godina najviše je učinio dokumentirati brojne drame koje se događaju u operacijskim salama i bolničkim krevetima na rubu života i smrti. Od 1994, godine, kada je osnovao ‘Atlanta studije’, prvo specijalizirano istraživanje iskustva bliske smrti, proučeno je blizu pedeset slučajeva povratka s ‘vrata smrti’. Jedan od njih je i priča Pam Reynolds, za koju u knjizi ‘Svjetlo i smrt’ navodi sljedeće:
‘Slučaj Pam Reynolds je prvi potpuni medicinski dokaz da mrtva osoba – bez vitalnih funkcija i krvi u tijelu i sa mozgom koji ne daje znakove života – može vidjeti i čuti i može imati dugo i potpuno blisko iskustvo sa smrću unatoč odsutnosti bilo kakvih moždanih funkcija. pošto njezin slučaj ne može negira, medicinska znanost bi morala preispitati svoja gledišta. Sva daljnja otkrića na tom polju zavisiće od kontinuiranih istraživanja liječnika koji su voljni da stave svoju reputaciju na probu. Nekoliko njih je to već učinilo i treba da očekujemo rezultate u godinama koje dolaze ‘.
Među takvim autoritetuima su psihijatar Brus Grayson, doktor Melvin Mors, koji ispituje NDE kod djece i zaključuje da i ona doživljavaju isti fenomen kao i odrasli, zatim Pim van Lommel čije je klinička studija na ovu temu rađena u Nizozemskoj, doktor Susan Blekmor i drugi. Posebno mjesto u ovoj plejadi znanstvenika sa širokim shvatanjima regiji doktorici P.M.H. Etvoter, koja je i sama 1977. godine tri puta iskusila osjećaj bliske smrti. Njene prve dvije knjige ‘Povratak u život’ i ‘Iza svjetla’, smatraju se ‘Biblijom NDE fenomena’, a njezina knjiga ‘Djeca novog tisućljeća’, probudila je nezapamćeno zanimanje zbog ozbiljnosti pristupa fenomenu bliske smrti kod djece i mladih. Dr Etvoter vjeruje da takozvana ‘milenijumska djeca’ posjeduju visoku senzitivnost i nesvakidašnje sposobnosti stečene rođenjem ili kao rezultat ‘iskustva bliske smrti’ i da će u narednim godinama značajno izmijeniti sliku čovječanstva tako što će mu otkriti duhovne istine koje su potrebne za život u novom, radikalno izmijenjenom svijetu. Ona primjećuje da mališani koji se nakon NDE ‘vrate natrag’, predstavljaju preudešenu, pročišćenu, presloženi verziju originala. Evo nekih od priča iz knjige ‘Milenijska djeca’.