Svatko od nas je bar jednom poželio biti u samom centru pažnje, da dobije svojih “pet minuta”, da zablista i da, bar na kratko, bude izdvojen u odnosu na druge.

Teatralnost, dramatizacija i potreba da se skrene pozornost na sebe može biti ugodna i uzbudljiva, ali ponekad je toliko izražena da postaje nepresušna potreba koja nikada nije zaista zadovoljena i koja stvara velike probleme.

Hysteria

Oboljenje pod nazivom Hysteria prvi su opisali Hipokrat i Galen. Naziv potječe od grčke riječi hyster (maternica), pa je samim tim i duga povijest povezivanja ovog pojma sa ženama. Prema njihovom tumačenju, takva maternica luta po tijelu izazivajući različite simptome bolesti.

Kasnije, u XVII stoljeću Sydenheim je povezao histeriju i hipohondriju s naglaskom da je hipohondrija zapravo muški oblik histerije.

& Nbsp;

U XIX stoljeću Freud iznosi zaključak da se histerija javlja kao rezultat postojanja intrapsihičkih konflikata koji proizvode anksioznost, a ličnost, da bi se obranila od te neizdržive anksioznosti, pretvara je u tjelesne simptome.

Tako klijent postiže primarnu dobit (oslobađanje anksioznosti) i sekundarnu (oslobađanje od obveza, povećanu brigu okoliša i slično).

Prvi dijagnostički priručnik Američke asocijacije psihijatara nije imao dijagnostičke kriterije vezane za histeriju. Međutim, nešto kasnije uvode se dvije kategorije histerije.

– S jedne strane je histerična neuroza, koja se odnosila na nevoljan, psihološki, gubitak osjećaja ili motornih funkcija zajedno s promjenom u stanju svijesti, identiteta, dok se kao njihov proizvod javljala amnezija, fuge i slično.

– S druge strane je bila histerična ličnost, stanje za koje se vjerovalo da dominantno posjeduju žene, čije su karakteristike samodramatizacija, nezrelost, ovisnost od drugih, sujeta, izražena emocionalnost, pretjerane reakcije i ponašanja kojima se izaziva pažnja.

Nešto kasnije, definirana histerična ličnost zamijenjena je histrioničnim poremećajem ličnosti, kada se i dijelom smanjilo povezivanje ovog stanja sa ženama, ali i jasnije definirao kriterij za dijagnosticiranje.

Ovisno o tome da li je osnovni intrapsihičko mehanizam koji dovodi do poremećaja bio disocijativni ili konverzivni, histerične neuroze su bile podijeljene na disocijativne i konverzivne.

Pod disocijacija se uključuje razdvajanje, rascjep, pojedinih psihičkih funkcija, pri čemu se najčešće rascepljujem svijest od ostalih psihičkih funkcija i javlja se gubitak osjećaja osobnog identiteta, stanje slično snu (mesecarstvo, histerični napad), histerično bijeg i drugo.

& Nbsp;

Konverzija podrazumijeva nesvjesni proces kojim se postojeća anksioznost preobražava u druge

simptome, probleme s motorikom, pokretima i slično.

Zajednička odlika oba tipa histerične neuroze je djelomični ili potpuni gubitak cjeline ranijih sjećanja, svjesnosti osobnog identiteta i kontrole pokreta tijela.

karakteristike ličnosti

Primarne karakteristike ove ličnosti su ekscesivna emocionalnost i traženje pažnje koja počinje još u ranoj odrasloj dobi, a može se primijetiti u različitim kontekstima i ponašanjima.

Ovakve osobe putem svoje živosti i dramatičnosti, uspijevaju privući pažnju na sebe, šarmiraju druge svojim entuzijazmom, očiglednom otvorenošću ili flertovanjem. Međutim, ovi kvaliteti vremenom slabe kontinuiranim zahtjevima da se bude u centru pažnje. Kada se to i dogodi nastavljaju fokus usmjeravaju na sebe, ovaj put to moraju činiti agresivnije – putem pravljenja scena, izmišljanjem priča, laganjem i slično.

& Nbsp;

Ljudi koji ispunjavaju kriterij za histerični poremećaj ličnosti, nisu stidljivi u novom okruženju niti se ikada povlače iz društva. Opisuju ih pridjevi poput – živopisan, entuzijastičan, impulzivan, dramatičan, prenaglašen, ekstravagantan i emotivan.

Možemo ih opravdano nazvati izrazitim ekstroverti, dakle, vanjske orijentiranim.

Nastanak ovakvog temperamenta nalazi se u kombinaciji različitih faktora – genetska predispozicija, životna iskustva i kulturološki faktori.

Osnovne karakteristike osoba s histeričnim poremećajem ličnosti:

– Izrazit natjecateljski odnos s osobama istog spola

– idealizirani odnosi s roditeljskim figurama

– Intenzivno ovisni odnosi s roditeljskim figurama u razdoblju djetinjstva

– Konstantno traženje pažnje

– Seksualno agresivno, zavodljivo ponašanje i flertovanje

– Nezrele seksualne veze

– Emocionalna nezrelost

– Lakomislenost i nerealan entuzijazam

– ekspanzivni i difuzne misli, siromašne detaljima

– Izrazita dramatičnost, teatralnost i emocionalnost

– impresionistički stil govora, siromašan detaljima

– Izrazito rapidno mijenjanje ponašanja i plitke ekspresije emocija

– Provokativno ponašanje

– Korištenje fizičkog izgleda radi privlačenja pažnje

– Procjenjivanje odnosa kao mnogo intimnijih nego što zaista jesu u realnosti

– Osoba se osjeća neugodno u situacijama u kojima nije u središtu pozornosti

– Osoba je sugestibilna i na nju lako utječu drugi ljudi ili okolnosti

Praksa je pokazala da nastavak ovog poremećaja leži u odnosima iz djetinjstva – dijete koje osjeća manjak pažnje i podrške; nepomirljiv odnos s roditeljem istog spola; intenzivan odnos s roditeljem suprotnog spola.

Odnosi s drugima i seksualnost

Jedan od načina na koji ovakav tip osobnosti privlači pažnju je seksualnost. Ova potreba je vrlo očigledna u njihovom ponašanju i izgledu. Važno je naglasiti da provokativno i zavodljivo ponašanje nije usmjereno samo na osobe prema kojim imaju seksualna i romantična interesovanja, već iu širem spektru, prema kolegama, poznanicima i prijateljima.

Histeričnim osobama se zapravo čini da ih drugi ljudi ne vole, da nisu uspješni i da ih izbjegavaju. Zato nerijetko pokušavaju seksualno privuku osobe suprotnog spola, au osnovi takvog ponašanja je zapostavljenost i doživljaj nedostatka pažnje.

Emocije su plitke i podložne brzim izmjenama s obzirom da su suviše zabrinuti impresioniranjem putem fizičkog izgleda. Velika količina energije ulaže se u takvo održanje sebe, samim tim mogu biti izuzetno uznemireni, ukoliko se nisu prikazali u najboljem svjetlu.

& Nbsp;

Kada su u pitanju odnosi s drugima, odluke najčešće donose na temelju emocija, lakomisleno, prije nego racionalno i promišljeno. Naporno im je i dosadno da razmatraju činjenice, važu i odlučuju polako, stoga nije neobično da često odlutaju u fantazije nerealnih odnosa.

Učestalost histrioničnog poremećaja ličnosti u populaciji je između 2% i 3%. Novije studije su pokazale gotovo jednaku učestalost poremećaja kod muškaraca i kod žena iako to ranije nije bio slučaj. Problem kod prepoznavanja ovog poremećaja leži u činjenici da je mnoge kriterije na prvi pogled bolje pripisati ženama nego muškarcima.

Histerični tip osobnosti na poslu

Histerični tip osobnosti na poslu karakterizira pretjerana emocionalnost, potreba za pažnjom i potreba za uzbuđenjem kao i manjak logičkog razmišljanja u slučaju konkretnih radnih problema.

Ovaj tip osobnosti preferira zanimanja koja aktivno uključuju druge ljude, koje vidi kao publiku na vlastitoj sceni.

Kada su u pitanju intervjui za zapošljavanje, vješti su u fasciniranje povjerenstva. Najčešće imaju unaprijed pripremljeno, domišljato ponašanje koje često ostavlja dobar dojam. Na samom radnom mjestu su najčešće dobro prihvaćeni od strane radne skupine koja ih, doduše, često ne shvaća ozbiljno.

Dnevnu rutinu vrlo brzo vide kao dosadnu i tada dobivaju potrebu da naprave neku vrstu scene i zabave. Ovakvo ponašanje često je odobreno od strane grupe osim kada su u pitanju ozbiljniji, konkretni radni zadaci koji zahtijevaju koncentraciju i kontrolu osjećaje. U ovom slučaju, kada ponašanje histeričnog nije odobreno, pokazuje znakove slabosti – ne može ostvariti afektivnu kontrolu i zato nastavlja sa svojim ponašanjem, samo intenzivnije, ojačava afekte do maksimuma.

Na poziciji lidera mogu biti omiljeni, ali i potpuno odbačeni. Zapravo, najčešće među skupinom provociraju ambivalentna osjećaje. Kada se obavlja posao koji ne proizvodi previše stresa i kada se planovi prate, ovaj tip vođe će širiti entuzijazam i zadovoljstvo, iznad logične mjere. Preokret u suprotno se javlja kada se zadatak ne obavi i kada su situacije neizvjesne.

Ovakvo neproduktivno ponašanje histeričnom tipu ličnosti je potrebno kako bi održao vlastitu osobnost. Ukoliko to ne bi uspio razvio bi mnoštvo psihosomatskih simptoma, što je i jedna od bitnih karakteristika ovog sklopa ličnosti.

Kako pristupiti ovakvom radniku

Kao i kada su u pitanju druge strukture ličnosti, procjena radnog ambijenta i zadataka koji se provjeravaju je od velike važnosti.

Radno mjesto koje zahtjeva čest kontakt s drugim ljudima bi, primjerice asocijalnom tipu ličnosti, bio veliki izvor stresa koji ne može kontrolirati. Histerični tip osobnosti, s druge strane, bi se osjećao dobro i ispunjeno, mogao bi svoje afekte prenijeti na druge ljude, što u određenim situacijama može biti korisno.

Međutim, treba izbjegavati da se ovakvom radniku delegiraju poslovi koji zahtijevaju suviše koncentracije, administracije i, uopće, tehnički rad.

psihoterapija

Psihoterapija omogućuje i pomaže klijentu da shvati i razumije svoje osjećaje i ponašanje, razviti konstruktivnije i Prilagodljivije Optočne načine psihološkog funkcioniranja uz prihvaćanje svoje osobnosti.

Uspješnost psihoterapije u ovom slučaju dosta zavisi od odnosa koji se uspostavlja između klijenta i terapeuta. Uvid može imati manje značajnu ulogu u odnosu na povjerenje koje se gradi između klijenta i terapeuta.

Princip rada sastoji se u razumijevanju obrana i uspostavljanju ravnoteže u ličnosti. Analiziraju se čimbenici koji su potisnuli primarni konflikt iz svijesti. Dakle, cilj je jačanje snaga Ega (Ja), realno vrednovanje sebe, gubljenje simptoma i smanjenje i gubitak potrebe klijenta za formiranjem simptoma kao odgovora na frustración životne okolnosti.

& Nbsp;