Bez obzira što je ‘otac povijesti’, Herodot, zakasnio na gradilište piramida najmanje dvije tisuće godina, ipak je ‘izvjestio’ o tome kako je najmanje stotinu tisuća robova mukotrpnim fizičkim radom podizalo teške kamene blokove da bi faraonu obezbijedili siguran put u vječnost. Od njegovog ‘viđenja’ kako su nastali kolosi na platou Gize, čini se, nauka do danas nije mnogo odmakla. ‘Dokaz’ je pronađen na nekim slikama iz vremena XVIII dinastije na kojima se vide scene podizanja velike statue pomoću užadi, saonica i rampi. Ostaci slični rampi, doduše, mogu se nađu na nekoliko mjesta na području Gize a nagib tih rampi, od kojih su neke otkrivene u blizini piramida je 15 stupnjeva, što je prema mišljenju znanstvenika idealan kut za podizanje velikih kamenih blokova.
Kako to (ne) bi moglo funkcionirati u praksi, utvrđeno je još 1954. godine u eksperimentu koji je organizirala londonska tvrtka BBC. Radnici ove kompanije su ustanovili da je potrebno storin ljudi da bi se kameni blok težak 15 tona stavio na valjke a još 100 da bi kamen mogao se pomiče na valjcima. Prema rezulatatima tog eksperimenta, za prebacivanje 80 kamenih blokova iz kamenoloma na gradilište udaljeno 32 kilometra bi bilo potrebno 1000 ljudi i njihov posao bi trajao nekoliko godina. A Keopsova piramida je sastavljena od 2,5 milijuna kamenih blokova! Koliko stoljeća su ih radnici modali da podižu?
Prave zagonetke vezane za izgradnju piramida još uvijek čekaju da budu riješene, a ovo se ne može postići bezuvjetnim prihvaćanjem crteža iz XVIII dinastije. Kada razmišljamo o gradnji Keopsove piramide, nameće se bezbroj pitanja i mnoga su vezana za način obrade kamenih blokova. Pretpostavlja se, naime, da su blokovi od krečnjaka zabijanjem drvenih klinova i polijevanjem vodom da nabubre lomljeni u kamenolomima na istočnoj obali Nila, a od granita u Asuanu, i da su odlomljene gromade klesari oblikovali u skoro savršene kvadrate. Čime?
Da li bakrenim alatom kakv su posjedovali, mada ni od njega nisu pronađeni neki značajni ostaci. To dovodi u sumnju takvu pretpostavku. Da sve bude zamršenije, ni dan danas se ne može napraviti toliko tvrd bakreni alat da bi njime mogao se lomi i obrađuje kamen. Čvrstinu tog pretpostavljenog egipatskog alata nemaju ni današnja svrdla za bušenje naftnih izvora, iako su od najkvalitetnijih i najtvrđih legura!