Zavladat nesloga i pravda će uzmaći pred nepravdom i sjajnijem oružjem. Svi će, i od svačega, praviti oružje.
Vrag će naučiti ljude da izmisle mnogo čuda s kojima će se bolje i lakše uništavati i najposlije će pozvati u pomoć: kugu, koleru i druge razne bolesti da dovrše nedovršeno ognjem i mačem.
Vrag će pustiti tri sablje na narod: pokolj, pomor i glad. Ljudi će drumove zaoravati, a ogladi krepavati. ‘
Hercegovački prorok Pavao Pako Kosanović je, prema tvrdnji Andrije Luburića koju će kasnije zabilježiti i dr Radovan Kazimirović, imao ‘tri knjige starostavne’. Dr Kazimirović će o njima još reći: ‘Sve tri bile su pisane na pergamentu i slovenskim pismima. U jednoj je bilo o porijeklu banjskih obitelj, pisana oko 1712. godine. Drugu je Pako nazval Lunarije i veli da je pisana u Ateni, još u IV stoljeću. Treća je bila proročka, pisana ‘prstom nemitnih Vrača, vo vrijeme proroka Ilije’, a prepisana za vrijeme Ercega Stjepana u gradu Foči.
Iz ove treće knjige Luburić je prepisao i ovo: ‘Neće biti stida ni zbora o grijehu io svemu će se više voditi briga no o duši i obrazu. U to vrijeme ljudi će plivati ​​i roniti, ako ribe u vodi se za oči hvatati, leteće kao ptice a iz oblaka padat će kočići od željeza i kamena te biti ljude.
Ljudi će riti kao krtice i pod zemljom se klati, a oblacima se trovati. Ljudi će govoriti s kraja na kraj svijeta, jahaće konje ravninom, a preko tvrđe prenositi pod pazuhom. Rijekama će mijenjati korita, a prerušiti brda.
Zaziđivaće blago po gomilama, a po hercegovačkim brdima načinit građevine koje će biti strah narodu, a od 15.jula 1916. godine služiće za utočište govedima od obada. Zemlja će biti isprepasivana željeznim gujama. Brda će ponizit ‘, a doli ispovisit’.
U narod će udariti nesloga, a osobito oko zemlje, zbog koje će se voditi mnoge parnice. Brat će brata u jamu bacat ‘, a kum kuma na sud voditi’.
Ova proročka vizija hercegovačkog maštara, guslara i besednika odavno nije proročanstvo već stvarnost. Gruba, fizički prisutna stvarnost.