Grof Saint-Germain sljedećih je 40 godina proveo putujući kroz Europu i za svo to vrijeme uopće nije stario. Oni koji su ga sretali na njegovim putovanjima bivali su impresionirani njegovim brojnim vještinama i neobičnostima: Bio je virtuoz na violini i mnogi koji su ga čuli kako svira govorili su kako je ravan ili čak i bolji od najvećih majstora na violini toga doba. Navodi se da je uspio na djelu pokaže i dokaže svoju izjavu da je dosegao apsolutni vrhunac koji se
može postići u glazbi. Bio je vješt s obje ruke i mogao je objema rukama da piše istovremeno. Frac Gräffer bio je prisutan kada je Grof de Saint-Germain prilično napisao dva ista pisma istovremeno, objema rukama, na dva različita lista papira. Kada su potom dva pisma uspoređena, jedno preko drugog, na prozorskom staklu, jasno se vidjelo da su potpuno identična, kao da su otisnuta u tiskari.
Čak i kada se obraćao najvišim državnim dužnosnicima, carevima i kraljevima, govorio je bez uvijanja i ceremonijalnih pravila i bio je vrlo svjestan svoje superiornosti. Mogao je vješto da slika i bio priznat i poštovan slikar. Isticao se po vještini realističnog oslikavanja stijenja i kamenja na slikarskom platnu. Iako se pričalo da je umio da umješa sedef u slikarsku boju, grof nikada nije otkrio svoju tajnu i njegove boje nikada poslije nitko nije uspio proizvesti. Gdje god da je putovao, postavljao bi svoju laboratoriju, vjerojatno za svoje alkemičarske eksperimente. Izgledalo je da je posjedovao izuzetno bogatstvo ali nije bilo poznato da je igdje imao bankovni račun – ako je i bio u mogućnosti pretvara metal u zlato nikada to nije nikome pokazao. Jednom je prilikom uzeo srebrni novčić iz džepa Kasana i pretvorio ga u čisto zlato za manje od dvije minute. Kada je Kasanova potom izrazio sumnju u ono što je maloprije vidio, Grof da Saint-Germain je odgovorio: ‘Ljudi koji polažu sumnje u moju umjetnost nisu vrijedni moje pažnje’ i nikada poslije toga nije susreo Kasanovu. Kasanova je dva mjeseca kasnije dao novčić maršalu Keith-u u Berlinu.
Često je prisustvovao večerama s prijateljima i uživao u njihovom društvu, ali nikada nije viđen da jede. Pričalo se da se pridržava stroge dijete koja se sastojala od zobene kaše. Prepisivao je recepte za uklanjanje bora sa lica i za bojanje kose. Obožavao je drago kamenje, i veliki dio njegove odjeće, uključujući i cipele, bio je načičkan draguljima. Jednom je priznao da je umio da gaji bisere umjetnim putem, a jednom je uklonio nepravilnost iz jednog od većih dijamanata u posjedu kralja Luja XV. Usavršio je tehniku ​​bojenja dragog kamenja. U džepovima je nosio pregršt dijamanata koje je koristio umjesto novca, njegov osobni nakit bio je od nevjerojatne vrijednosti, a samo nakit na njegovim cipelama vrijedio je u to doba preko 200 tisuća franaka. Čak i pozivnice za česte bankete koje je organizirao bile su prožete dragim kamenjem. Imao je otvoren kredit u svakoj banci, ali nikada nikome nije bio dužan niti je itko uspio otkriti porijeklo njegovog bogatstva. Tvrdio je da je u stanju spoji nekoliko manjih dijamanata u jedan veći, Imao je veze sa nekoliko najvećih tajnih udruženja poput Rosenkreuzeri, Masoni, Vitezovi Svjetla, Iluminati i Red Vitezova Templara.
Kroz cijeli XVIII vijek Grof Saint-Germain nastavlja koristiti neograničeno znanje u svijetu politike i socijalnih intriga europske elite: 1740. godine postaje povjerljivi diplomata na dvoru Francuskog Kralja Luja XV i za njega obavlja tajne misije po Engleskoj gdje biva otkriven, i odakle, pod prijetnjom da bude uhapšen mora da pobjegne, prvo u Nizozemsku, a zatim uruši. 1760. godine kralj Luj XV šalje ga u Haag kao osobnog izaslanika da ugovori pozajmicu od Austrije koja je trebalo da financira Sedmogodišnji rat protiv Engleske. Tamo susreće čuvenog ljubavnika po imenu Giacomo Girolamo Casanova koji je također bio na diplomatskoj funkciji. Casanova je tada, bez uspjeha, pokušao ga javno diskreditira. Kasnije, uvjeren u ono što govori, izjavio da je St.Germain čovjek koji ima 300 godina, koji poznaje tajne Univerzalne Medicine, da posjeduje kontrolu nad prirodom i da može topi dijamante i da je sve to grofu uopće mnogo ne znači. 1762. godine putuje u Rusiju gdje navodno uzima učešće u zavjeri koja postavlja Katarinu Veliku na prijestolje. Kasnije je služio kao savjetnik komandantu ruske imperijalne vojske Grofu Alekseju Orlovu u ratu protiv Turske iz kojeg su Rusi izašli kao pobjednici.
1774. godine vraća se u Francusku kada su Luj XVI i Maria Antoaneta okupirali prijestolje. Navodno ih je upozorio na revoluciju koja će da se desi kojih petnaestak godina kasnije (1789.godine), događaj koji je ona dokumentirala u svom dnevniku navodeći kako žali što ga nije poslušala kada joj je pričao o revoluciji.
1779. godine odlazi u Hamburg u Njemačkoj gdje postaje prijatelj još jednom princu. Prince Charles of Hesse-Cassel prima ga kao gosta u svoj dvorac u Schleswig-u gdje pod njegovim patronatom ostaje punih pet godina. Grof je u to doba potrošio svoje bogatstvo, rasprodao svoje brojne neprocjenjive dijamante, a ostao mu je samo reumatizam. Prema crkvenom registru Eckernföde-a tu i umire 27. veljače 1784. godine, premda nitko nakon toga nije vidio njegovo tijelo.
Bio je poznat pod imenom Comte de St. Germain i Weldon, Welldown, Wethlone, Welldon ili Woeldone. Na njegovom nadgrobnom spomeniku u Eckenförde-u nalazi se tekst: Onaj koji je sebe nazivao Comte de St. Germain i Welldon, o kome nema drugih informacija, pokopan je u ovoj crkvi.