Termin granični poremećaj ličnosti koristi se od tridesetih godina prošlog stoljeća kako bi označio stanje koje se nalazi na granici neuroze i psihoze. Danas, pored toga, ovaj termin označava poremećaj u oblasti emocija, rascjepa i slike o sebi.

Granični poremećaj ličnosti predmet je brojnih neslaganja među istraživačima, od toga kako nastaje, kako se razvija, do pitanja može li se svrstati u poremećaje ličnosti ili adaptacije.

Ono što možemo reći je da populacija osoba granične organizacije ličnosti pate na jedan od socijalno najočitijih načina, dok njihovi odnosi izazivaju probleme ne samo njima već i onima s kojima su u intimnijem kontaktu.

Granični poremećaj ličnosti (Borderline personality disorder – BPD)

Granični tip osobnosti vezuje se, prvenstveno, za nestabilnost u razmišljanju i ponašanju. Ona prožima sve značajne aspekte života i ogleda se u nemogućnosti razgraničenja doživljaja i senzacija.

Dominantne karakteristike ove ličnosti su impulzivnost i hirovitost, a nerijetko i nasilna, samokažnjavajuća priroda. Kada osjećaju bol on je gotovo “neizdrživ”, a sreća “nema granica”.

& Nbsp;

Doživljavaju velike oscilacije između pažnje upućene sebi i pažnje upućene drugima. Mogu biti hiperaktivni ili pak potpuno pasivni, nepokretni, apatični. Posebno se teško prilagođavaju činjenici da imaju pomiješana osjećanja u odnosu na sebe i druge.

Raspoloženje je u čestom neskladu s vanjskom sredinom. Od depresije ili uzbuđenja do apatije, ljutnje, anksioznosti i euforije je tanka granica. Nerijetko se ponašaju djetinjasto, impulzivno i manipulativno.

Iako su ove osobine lako prepoznatljive, može se dogoditi da se tek nakon duljeg vremena ispolje u odnosu. Tenzija i napetost koja se pojavljuje uslijed velike emocionalne nestabilnosti može dobiti svoj značaj tek kada osoba počne govoriti o onome što joj se događa u životu ili o onome što radi sebi ili drugima.

Granični tip osobnosti je neosjetljiv na suprotnosti, kako unutar sebe tako iu okruženju. Međutim, suprotnosti se unutar njega ne isključuju međusobno, već mogu postojati jedna pored druge.

Primjerice, mogu se čuti sljedeće rečenice: “Ovaj prostor je najbolje mjesto za rad” ili “To je rupa kakvu nitko nije vidio”; ili “Moji prijatelji su najbolji ljudi koje znam”, ili pak, “Ne znam nikoga tko bi mogao da se druži s ovakvim ljudima”.

Osobe s ovim problemom kreću od ideje da je “cijeli svijet njihov”, da bi se nedugo zatim osjetili bezvrijednima i bespomoćnim. Kada je u pitanju odnos s autoritetima, ovakve drastične izmjene idu od obožavanja do potpunog obezvređivanja.

& Nbsp;

Neke od osobina graničnog poremećaja ličnosti uključuju:

– Impulzivno i rizično ponašanje

– Intenzivne emocije koje se često smjenjuju

– Intenzivne i kratke epizode anksioznosti ili depresije

– Neadekvatan bijes koji ponekad eskalira u fizički obračun

– Teško kontroliranje emocija i impulsa

– Intenzivan strah od samoće

– Nestabilna slika o sebi

– Intenzivne i burne emocionalne veze

– Osjećaj uzaludnosti

– Suicidalno ponašanje

Granični poremećaj ličnosti počinje u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, prisutan je u dva procenta stanovništva, a istraživanja pokazuju da se kod žena javlja čak tri puta češće.

Mnoge istraživačke studije su potvrdile pretpostavku o postojanju genetske predispozicije ka graničnom poremećaju. U obiteljskoj povijesti otkriveni su ljudi s istim ili sličnim problemima.

Brojne su teorije koje opisuju moguće uzroke nastanka graničnog poremećaja ličnosti. Uzrok nastanka objašnjava se preko spomenutih genetskih faktora, socijalnih čimbenika, kvalitete interakcije u ranom razvoju unutar obitelji, psiholoških faktora.

Granični poremećaj ličnosti i odnosi sa drugima

Interpersonalne odnose graničnog tipa ličnosti definira kaotičnost, smjenjivanje ljubavi i mržnje, idealizacije i dramatičnog obezvređivanja. Od drugih osoba očekuju da će dobiti ono što im je potrebno, a ne mogu sami proizvesti – osjećaj samopoštovanja i osjećaj identiteta.

Osobe s graničnom organizacijom gubitak odnosa mogu doživjeti kao potpuno beznađe iz koga vjeruju da ne mogu izaći. U vezi, stalno traže znakove da ih partner ne voli i da će ih ostaviti. Ako se to potvrdi, mogu se razbjesne, optužuju, plaču, planiraju osvetu, povrede se, prijevare partnera ili urade nešto slično. Paradoksalno je da ove osobe žele bliskost i intimnost, ali ponašanje kojim to pokušati dobiti najčešće odbija ljude.

& Nbsp;

Također, imaju dugotrajne probleme u održavanju odnosa zbog svog visoko nestabilnog karaktera i paradoksalne prirode svojih afekata, koja je posebno izražena u razdobljima stresa, kada u istoj rečenici mogu vole i da mrze. Ljudi koji su u intimnijem odnosu s njima često ostaju ozlijeđeni, ne znajući što se točno dogodilo.

Sa druge strane većina ljudi ne želi ulaziti u odnos s njima, u kome neprekidno osjećaju promjenjiva reakcije i emocije. Jednog dana su osobi značajne i važne u drugom trenutku se osjećaju odbačenim i omraženim.

Njihovo viđenje svijeta i osoba u njemu je “crno-bijela”. Netko je savršeno dobar ili potpuno loš, bez ikakve sredine u ovakvim percepcijama.

Ukoliko već zauzmu stav da je netko sasvim loš, nikakvi argumenti ne mogu izmijeniti njegov stav, ali je sasvim moguće da sami iznenada izmjene svoje stanovište u potpuno suprotno. Problem je što ni jedna od tih krajnosti nije ona koja je najbliža stvarnosti.

U međuljudskim odnosima mogu biti vrlo darežljivi i pružiti veoma mnogo, a iza toga je obično neiskazano očekivanje da dobiju još više. Ako se ovo ne dogodi, kako obično biva, pokazuju neobično velike količine bijesa i ljutnje.

Granične osobe na poslu

Na poziciji lidera problemi najčešće nastaju uslijed njihove nepredvidivosti. Svom podređenom mogu delegirati zadatak koji radnik besprijekorno uradi, da bi mu potom bilo rečeno da taj zadatak uopće nije trebalo uraditi. Pri tome, lider radne skupine ovakvog tipa ličnosti ne laže, niti želi iskorištava svog radnika, nego se on jednostavno u međuvremenu predomislio.

Također, kada kao lider radne skupine krene sa obožavanjem nekih članova, i kada mu oni uzvrate, osjećat će se vrlo dobro. Njegovi “miljenici” tako mogu nekoliko zadataka u nizu obave besprijekorno, za što će do svog lidera dobiti puno obožavanja i pohvala. Međutim, ako već prvi sljedeći zadatak ne urade perfektno, biće obezvrijeđen i bačeni u zasjenak.

Ponovno, ni ovo nije potreba lidera koji je graničnog tipa ličnosti da svjesno iskorištava suradnike, nego je to način na koji on opaža svijet. Istovremeno, sasvim nepredviđeno i bez ikakve najave, ovakav lider može ponovno uspostaviti prethodne odnose obožavanja i divljenja, ali do sljedeće prilike.

Granični tip osobnosti, međutim, često nije ni asocijalan, niti antisocijalan, štoviše, njemu je, obzirom na vlastiti nedefinirani identitet, veoma potrebna grupa ljudi kao “ogledalo” u kome on pokušava ogleda sebe, kako bi odgovorio na pitanje – tko je on u stvari.

Kao član radne skupine, granični tip će autentično iskazivati ​​čelniku i grupi svo poštovanje, pozornost će otvoreno pokazivati ​​kao i pozitivne emocije vezano za grupu čiji je član. Malo je vođa i članova grupe koji ne vole čuti ovakve izjave i da na njih odgovore recipročno; međutim iza ovoga leži zamka koju treba prepoznati.

U ovim izjavama, granični tip osobnosti, ne komunicira realnost, već svoju želju. On, dakle, ima želju da članove grupe i lidera vidi kao velike, jer i on, koji je sada dio njih, s njima dijeli tu veličinu.

Međutim, realnost će pokazati da lider ima svoja ograničenja, kao i članovi grupe. Granični tip tada često reagira bijesom, povlačenjem, rezignacijom, te oni koji su bili savršeni, sada su potpuno bezvrijedni.

Obzirom da je ličnost graničnog tipa fragmentirana, i da pojedini aspekti ličnosti stoje u kontradikciji jedni pored drugih, ove osobe iu ponašanju pokazuju ovakvu vrstu fragmentisanosti, što se posebno nepovoljno odražava na posao. Oni će iz potpune idile, vrlo brzo preći u odbacivanje.

Tada često izostaju s posla po nekoliko dana, da bi nakon toga radili punom parom, uporno do iscrpljenja. Osjećaj da posjeduju veliku radnu energiju, obično biva zamijenjen depresivnom prazninom, kada upotreba alkohola ili drugih tvari čini da su gotovo neupotrebljivi za rad.

Kako pristupiti ovakvom radniku

Lider radne skupine, u ovakvoj situaciji treba inzistirati na vrlo čvrstoj strukturi posla i uloga. Čvrsta struktura je od velike pomoći, jer nema prostora da svoje konflikte ovakav radnik preslikava na radnu skupinu.

Lider u kontaktu s ovakvim radnikom treba posebno paziti na svoj autentični autoritet i vlastiti identitet ličnosti. On treba prihvatiti idealizacije svojih radnika, ali da ne dopusti da ga one zavedu, i da tako sam povjeruje da predstavlja veličinu, što su u prvom koraku često poruke graničnih tipova osobnosti.

Kako ne bi bio uvučen u sliku granične ličnosti, treba staviti do znanja da je osoba s vrlina i manama kao i svi drugi, i da njegova uspješnost ovisi o uspješnosti radne skupine. Ovakva realnost može teško pasti osobi graničnog tipa, ali zapravo je korisna za njega – dobiva realnost umjesto fantazija. Ako lider i članovi grupe ipak uđu u ove igre, radna skupina može postati neproduktivna.

Granični poremećaj ličnosti i psihoterapija

Trajanje psihoterapije ovisi o simptomima, jačine i trenutka u kojem se počelo sa psihoterapijom. Nekada se prva poboljšanja vide nakon nekoliko tjedana ili mjeseci, međutim u praksi se češće događa da psihoterapija traje čak i nekoliko godina.

U radu s graničnim poremećajem ličnosti se koristi grupna ili individualna psihoterapija, ali često i medikamenti, antidepresivi i antipsihotici. Sa terapijom treba početi što ranije, radi postizanja boljih rezultata. Do napretka dolazi polako, ali ukoliko je osoba riješena raditi na sebi, korak po korak će graditi dijelove svoje osobnosti i napredovati.

Psihoterapija ovog tipa ličnosti bazira se, između ostalog, na razvoju interpersonalnih odnosa, kroz empatiju, kako bi se osoba osjetila priznatom, voljenom i jedinstvenom. Osoba se razvija kroz testiranje novih načina ponašanja, oslobađa se destruktivnih obrana uz obnavljanje kapaciteta za kontakt, sve u cilju samostalnijeg i konstruktivnijeg funkcioniranja.

Rad u skupini, također je od velike koristi jer se kroz ovaj način rada intenziviraju i razvijaju interpersonalni odnosi, potiče aktivnost, sprečava regresija i ohrabruju novi oblici ponašanja. Još jedan koristan oblik rada je i rad sa značajnim osobama iz života. Na ovaj način mogu se jasnije uvidjeti kvaliteti odnosa i razvijanje istih.

Psihoterapija može dati dobre rezultate u radu s ovim tipom ličnosti, postiže se nestanak određenih simptoma dok se klijent osposobljava da se izbori s njima i koristi vlastite kapacitete za daljnji napredak.