Zamolit Vas, dragi čitatelju, postaviti sebi dva pitanja: Da li želite donosite bolje odluke? I, želite li pomoći drugima da nauče donositi odluke?

Ako bar jedan od odgovora pozitivan, možete mi se pridružiti u narednim redovima na analizi lošeg odlučivanja i učenju načinima donošenja ispravnih odluka.

Zašto je teško ostati dosljedan novogodišnjim odlukama?

Primijetili ste da mnogi ljudi imaju ritual donošenja novogodišnjih odluka, koje se lako donesu, a često ih je vrlo teško realizirati.

Novu odluku mora slijediti novo učenje, dugo vježbanje, da bi se ponašanje učvrstilo. Kada smo kao mali gradili sustav navika, znak, modele ponašanja, sinapse u našem mozgu nisu se prespajao za jednu večer. Roditelji su dugo ponavljali riječi, radnje na koje smo se mi ugledali.

Od našeg “umrežavanja” s drugima, ovise vrste veza koje sada u mozgu imamo. Ako želimo promjenu, potrebna je odluka, a zatim novo učenje, ponavljanje dok se ne napravi nova shema i dok novu radnju ne usvojimo kao onu koja se podrazumijeva.

“Hoću odrastem – neću odrasti”

Da li vam se nekada desilo da imate osjećaj da vas neka osoba zamajava, od vas traži pomoć oko donošenja odluke, a onda vas ne sluša. Neće sagledati sve aspekte problema, neće ničega da se odrekne, a hoće sve da dobije. Imate osjećaj da gubite vrijeme s ovakvom osobom.

Kad bi imala sposobnost donošenja odluka, ovakva osoba bi sama riješila problem ili bi sama donijela odluku ne mučeći ni sebe ni vas ovakvim dvoumljenja. U osnovi, ova nesposobnost je često ambivalencija: “Hoću odrastem, neću da odrastem!”

Odluke za budućnost

Probajte učiniti ovu vježbu sa mnom: Zamislite sebe za pet godina, kako ćete izgledati, gdje is kim ćete živjeti, čime ćete se baviti, kakva će te osoba postati. Zatim razmislite na koji način ćete do toga stići. Kakve odluke morate donijeti?

vrijednost žaljenja

Možete se sada u mislima projektirati u budućnost i zamisliti da niste uspjeli u ostvarenju svojih želja. Razmislite za čim ćete žaliti? Postavite si pitanje – kako mogu živjeti da ne stvorim nova žaljenja?

Za ispitivanje samoostvarenja dragocjena je moć žaljenja. Ako se pravilno koristi, žaljenje je sredstvo koje vam može pomoći da donesete odluke i poduzmete korake kojima ćete spriječiti njegovo nakupljanje.

Kada gledamo u prošlost, mi žalimo zbog stvari koje nismo ostvarili i često kažemo – “da mi je ova pamet, a one godine”. Gledanjem u budućnost možemo osjetiti mogućnost da gomilamo još više žaljenja ili postotak žaljenja smanjimo što je više moguće.

Ambivalencija kao bazično ljudsko iskustvo

Ambivalencija je simultano postojanje oprečnih osjećaje prema istom objektu. Sposobnost toleriranja oprečnih osjećaja prema drugoj osobi, sebi, aktivnostima, poslu uz predominaciju pozitivnih osjećanja predstavlja, u stvari, sposobnost donošenja odluka.

Libidozne i agresivne energije su dio svih nas. Želja nas vode ka ostvarivanju ciljeva, a strahovi paraliziraju i sprječavaju da pravimo promjene koje bi poboljšale naše živote. Sposobnost donošenja odluka i razrješavanja ambivancije omogućuje nam usmjerenost i brže kretanje ka promjenama.

Nepravilno donošenje odluka

Svi međuljudski odnosi predstavljaju mješavinu pozitivnih i negativnih osjećaja. Oprečna osjećanja izazivaju rastrzanost koja se teško podnosi. Da bi se oslobodili tjeskobe, ljudi često pribjegavaju mehanizmima koji omogućuju da se brže presiječe, da se potisne ono što ne prija, da se ne razmišlja o lošem.

Mehanizmi obrane možda djeluju primamljivo, jer donose rasterećenje, ali su na duže staze skupi. Cijena je izostajanje razvoja i nezadovoljstvo sobom i svojim odlukama.

nesvjesne obrane

Kada osoba nije svjesna postojanja konflikta, jer su dvije suprotnosti spojene u jedno i njoj do svijesti ne dolazi da čini nešto loše, tada koristi mehanizam ispoljavanja obje strane ambivalencije u jednoj akciji.

Osoba se tada odlučuje za neki cilj, kreće da radi to što želi sa entuzijazmom, ali radi na takav način da poništava produkte svog rada, poništava to što radi. Iako je donijela odluku, sama sebe opstruira, bez svjesnosti o tome!

Razvojniji mehanizam je podijeljenost u vremenu – kada je osoba svjesna i dobrog i lošeg, ali u različito vrijeme. Tako odluka doneta “u plus fazi”, neće biti odgovarajuća za “negativne dane”. To su impulzivne odluke. Ljubav i mržnja prevladavaju ovisno samo od toga “na koju nogu” smo ustali.

Simbioza – individuacija – dilema

U ovaj mehanizam može se uplete i naša potreba za stapanjem i potreba za slobodom. Osoba koja teži razvoju, teži individuacije, ali to ima cijenu. Sa odvajanjem jača osjećaj usamljenosti i strah od izoliranosti.

Kada životna strepnja postane nepodnošljiva, biramo drugi pravac i vraćamo se natrag, tražimo utjehu u sjedinjavanju. Ipak, u sjedinjavanju se ponovno javlja strah, ali od gubitka sebe, strah od smrti.

Ljudi se cijelog života kreću između ta dva straha – straha od života i straha od smrti, i naše su odluke često nesvjesno vođene njima.

potiskivanje

Događa se da osoba potiskuje svoje ambicije, radne sposobnosti, želju za uspjehom, pa kaže “radim to zato što moram, onoliko koliko moram”, i time racionalizira lijenost, neambicioznost, osjećaj inferiornosti.

Odluke koje donosi su iz naglašavanja negativnog i potiskivanja pozitivnog. Obezvređuje posao, državu, profesiju, partnera, cilj … Ništa joj nije dovoljno dobro da bi se oko toga potrudila. Ovakva osoba se plaši vlastite želje za razvojem, jer “kada vam je do nečega stalo, onda vam teško pada kada to ne možete ili ne umijete”.

Kada osoba potiskuje negativno, opsesivno je okupirana obvezama, previše je brižna, stalno je u strahu da ne upropasti stvari. Donosi perfekcionističke odluke, kojih poslije nije u stanju da se pridržava, jer ne može zadovoljiti svoje vlastite visoko postavljene standarde. Tako joj se “smuči”, napustila posao, raskida vezu, jer ništa nije perfektno, nije “kao na filmu”.

površnost

Kada osoba odlučuje biti u površnim odnosima, neobaveznim vezama, ona ne može razviti intenzitet vezanosti koji bi doveo do snažnih emocija ljubavi i mržnje. Tenzija se prazni kroz veliki broj sitnih rupica, beznačajnih odnosa, nebitnih poslića.

Problem nastaje pri izboru fakulteta, profesije, životnog partnera, jer ove odluke zahtijevaju sposobnost toleriranja oprečnih osjećaja.

Ako odluke donosimo tako da ni malo ne zabole, onda nema razvoja, ali nemamo ni prava da se bunimo zbog načina života kojim živimo.

panika

Kada nam je do nečega stalo, a nismo u stanju da se u to upustimo, nastaje panika.

Kada bismo “i jare i pare”, “da dobijemo, a da ne damo”, kada bismo “htjeli od života nešto, a nismo spremni za to platiti cijenu”.

nerazmišljanje

Osoba koja koristi ovaj mehanizam ima svijest o postojanju obje strane ambivalencije, ali u situaciji kada treba donijeti odluku, brani se time što jednostavno ne razmišlja o tome. Um se okupira nečim trećim i tako se izbjegne nelagodu.

“Netko će to završiti. Netko će me opomenuti na obveze “. Prezaštićivana djeca imaju ovakvu naviku. U osnovi je nesposobnost da se preuzme odgovornost.

Prokastinacija (Odlaganje)

Neki ljudi odlažu, prokastiniraju … Ovakvo ponašanje u stvari predstavlja vještinu kojom se branimo od bola i tenzije odlučivanja.

Ono služi kao zamjena za razvoj bazičnih emotivnih sposobnosti, zato je nazivamo kontraveštionom. U nadi da će se problem riješiti sam, da će netko drugi presjeći umjesto nas, da će proći, odlažemo …

Nedonošenje odluka je ipak odluka

Od otpora prema životu možemo imati neke dobiti koje su razvojno manje vrijedne od suočavanja s donošenjem odluka.

Dobit od ambivalencije može biti skrb, briga, pažnja drugih. Dok patimo, jer nismo u stanju donijeti odluku, dobivamo brigu drugih, vjerujući da samo tako možemo dobiti njihovu pažnju.

Dobit od nedonošenja odluka, kod izbjegavanja jeste povlačenje. Naš izbor nas štiti od bola, gubitka i razočaranja. Međutim, i nedonošenje oduke je odluka da ne odrastemo!

sinteza

Kretanje ka ekstremima i ne dozvoljavanje sinteze je netolerancija na oprečna osjećanja i nesposobnost donošenja odluka kojima ćemo biti zadovoljni.

Jedino zdravo rješenje jeste sinteza – najprije uvid u svoja ambivalentna osjećaje, učenje toleriranja ambivalentnih osjećaja, učenje da “se prelomi” na jednu stranu, da se donese jasna odluka s punom sviješću o postojanju “druge strane medalje”.

Kada je osoba u stanju i pored negativnih osjećaja prema osobi ili aktivnosti odluči da li će ostati u tom odnosu. Kad hoće, onda stvarno hoće i pored svjesnosti da ima i neke negativne emocije u vezi s tim.

Kad donese odluku koja joj odgovara, ostaje joj da kontinuirano vježba, kako bi se nov mehanizam učvrstio.

Emotivno računovodstvo i psihološka matematika

U O.L.I. metodu su razvijene procedure koje nam mogu pomoći u praktičnom dijelu razrješavanja ambivalencije. Cilj ovakvog računovodstva je dobiti “bilanca našeg emotivnog stanja”, da shvatimo dokle nas je doveo naš emotivni život, naši izbori i odluke, ambivalencija.

Na nama je da proračunamo što nam se više isplati – da se učimo toleranciji i donošenju odluka ili da primjenjujemo neke od mehanizama obrane.

Dobro je pri tome znati Prvi zakon psihodinamike, koji kaže – “Svaka laž, uronjena u psihu ili um, istiskuje onu količinu samopoštovanja i psihološkog zdravlja kolika je” volumen “te laži.” (N. Jovanović)

Cjenik životnih odluka

Za odluku pred kojom ste možete napraviti tablicu s dva stupca – “emotivne koristi” i “emotivne štete”. U lijevoj koloni zapišite sva prijatna osjećanja vezana za donošenje vaše odluke, sve izbjegnute neugodnosti. U desnoj zapišite sva neugodna osjećanja “pluseve i minuse”.

Crna slova na bijelom papiru su mnogo preglednija od one zbrke koja je prethodno bila u glavi.

Možete sada i bodovati sva ta osjećanja.

Ako sa jedan označite posljedicu prema kojoj ste ravnodušni, a sa deset onu koja donosi najveće zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, možete lakim sabiranjem stići do bilance i odlučiti se za bolju opciju, uz punu svijest o onoj drugoj strani.

Vrijeme kao faktor u odlučivanju

Vrijeme morate uzeti u obzir dok vagate o odluci. Nije isto donijeti odluku o diplomiranju u narednih godinu dana iu narednih deset godina, jer za sobom nosi suočavanje s različitim tempom rada i ulaganja različite količine energije i sposobnosti.

“Živjeti na svoj ili na tuđi račun”

Osnovni moralni problem ambivalencije jeste živjeti na svoj ili na tuđi račun. Ako kažemo “Da” -ispunjenom životu, težimo ka separaciji, individuacije, ljubavlju prema sebi, unatoč bolu koji nosi razvoj i odgovornost za vlastiti život.

Ako nam “vaga” pretegne na drugu stanu, tražićemo osobe koje će “nam krpiti rupe” i razvijat strategije manipulacije.

“Alternative se isključuju” (I. Jalom)

Moramo bit svjesni da u odlučivanju svako “Da” sa sobom nosi određeno “Ne” – Hoću se oženim – ne mogu više biti tinejdžer ili mamin sin.

Ovo pitanje opredjeljivanja teško pada ljudima, jer svaki dobitak sa sobom nosi i određeni gubitak. Međutim, kao što smo već shvatili i neopredeljivanje je, također, gubitak!

“Neki odbijaju zajam života da bi izbjegli dug smrti” (O. Rank)

Svi poznajemo ljude koji u strahu da ne izgube previše, odbijaju žive s uživanjem. Ne donose teške odluke, već manipuliraju sami sebe izbjegavanjem razvoja, života, odnosa.

Nerazvijanje vlastitih potencijala možemo promatrati i kao grijeh, a pakao bi bila nesposobnost da se voli.

praktična matematika

U knjizi “Živjeti ili životariti”, autora Nebojše Jovanovića, možete naći mnogo praktičnih primjera i tehnika koje mogu pomoći u odlučivanju – postavljanje prioriteta, definiranje “potrebnog sebe” ili zamišljeno “ja”, definiranje “kradljivaca vremena”, pravljenje okvirnog plana dnevnih aktivnosti, kreiranje dugoročnih i kratkoročnih planova …

Prije nego se upustite u računice preporučujem vam da krenete od širenja svjesnosti o sebi, drugima, aktivnostima i poslovima. Prihvaćanje i razumijevanje vrlina i mana predstavljaju prvi, ali nužan korak ka odlukama!