Čuvena proročica Baba Vanga nije voljela govoriti o sebi i nerado je objašnjavala tajne svog fenomena. Svoje sposobnosti Vanga je smatrala Božjim darom i odbijala je odazvati se pozivima stručnjaka na ispitivanja. Odgonetanje tajne njenih sposobnosti, tvrdila je, nije u dometu običnih ljudskih mogućnosti i svi napori da se one objasne uzaludni su.
Evo kako je Baba Vanga govorila o sebi i svom daru.
Božji dar
“Što ste se sjatili da me istražujete, da pravite eksperimente, da me proučavate različitih aparatima … Želite date objašnjenje! Kako ćeš ga daš kad je ovo Božja stvar? Ova moja sposobnost data mi je od Boga. Lišio me vidjeti kao čovjek, ali mi je dao druge oči kojima mogu gledati sav, i vidljivi i nevidljiv svijet … ”
Jedan glas mi govori …
“Ja ne čitam misli. Jedan glas mi govori, on mi diktira stojeći na osamnaest centimetara iznad moje glave. Govori mi milo, ljubazno, i ako me on slaže, i ja ću slagati.”
To je, izgleda, onaj glas koji se proročici prvi put javio 6. travnja 1941. godine, kada joj je priopćio: “Ti ćeš od danas pa nadalje proricati o živima io mrtvima. Ja ću biti s tobom i govorit ću ti što da prenosiš … ”
Osim zvučnog, Vangine vidovnjaštvo ima i vizualnu dimenziju. Ona čuje glas, ali vidi i likove – ime ili makar prvo slovo imena čovjeka koji stoji pred njom.
nebeska zvona
Svoje iskustvo Vanga je jednom prilikom sažela u rečenice koje sliče na stihove:
– Mnogo muke ima po svijetu! Navečer u tišini, dok vi spavate, ja slušam sve nebeske zvukove. Čujem kako svakog časa zvone nebeska zvona i kako sve živo odgovara na taj ritam. Zbog toga cvijeće zna kada da rastvori čašicu, a pijetao – kada da kukurikne.
Da sam mogla ispričati sve što vidim, dogodilo bi se čudo. Znam mnogo tajni o svijetu, ali ne mogu vam ih kažem, a već ih je kao puno umjetno jezero. Malo treba da se otvori brana, ali … Onda Bog neka nam je na pomoći.
mrtvi govore
– Mrtvi dolaze, raskomote se, rade što hoće. Čim uđe čovjek, javljaju mi se slike – kreću slijeva nadesno. Vidim jasne slike nekih mjesta, ljude, cijele događaje, udese. Ponekad ih je toliko mnogo i kreću se tako brzo da ne stižem ispričati, ne mogu zaustaviti njihovo kretanje. One prolaze i nestaju.
Zato pitam: “Zašto si došao? Zbog bolesti, zbog nečeg izgubljenog, posla, djece …”, da bih mu rekla ono što ga zanima. Inače, možda propustim ono što je za njega važno.
Kazujem ono što vidim i ono što čujem. Duhovi mi prvo saopštavaju ime čovjeka koji je ispred mene: “Reci mu da se zove Petar, Nikola, Ivanka …” Nekad ime vidim napisano ili vidim samo prvo slovo.
Razgovor Vange i sestrične
Krasimira Stojanova napisala je nekoliko knjiga o Vangi, koja joj je bila teta. Ovako je izgledao njihov razgovor o tome kako Vanga “vidi” događaje.
– Vidiš li specifična lica, iskustva, slike, situacije? – pitala ju je nećakinja.
– Da.
– Kako vidiš budućnost različitih ljudi?
– Kao na filmu.
– Koliko moraju biti udaljene od tebe osobe kojima predviđaš?
– Udaljenost nije važna.
– Kako čitaš misli stranaca? Da li ti smeta što ne znaš njihov jezik?
– Ne smeta mi.
– Možeš li saznaš informacije iz određenog razdoblja i da u sebi postavljaš pitanja?
– Mogu.
– Ako predvidjeti nečiju tragediju ili smrt, da li ta osoba može poduzeti nešto kako bi nesreću izbjegla, može li promijeniti ishod?
– Nitko ne može utjecati na to.
– A što kad su u pitanju grupe ljudi, gradovi, države?
– Ne mogu ni oni.
– Ovise li događaji u životu nekog čovjeka od snage njegove osobnosti, odnosno da li jače ličnosti mogu promijeniti neke događaje?
– Ne, svi slijede put koji je striktno zacrtan.
– Misliš li da su tvoje sposobnosti programirala neka uzvišenija bića?
– Da.
– Tko su oni? Da li si ih vidjela?
– Jesam. Prozirni su. Izgledaju kao kad čovjek gleda svoj odraz u ogledalu.
– Da li se oni nekad materijaliziraju?
– Ne.
– Da li po tvojoj ili njihovoj želji uspostavljate kontakt?
– Najčešće je to njihova želja.
– Kako vidiš umrle?
– Kao slika i kao glas.
– Kad razgovaraš sa umrlima, da li te oni pitaju ili daju odgovore?
– Oboje.
– Pridržavamo li svoju osobnost poslije smrti?
– Da.
– Kako doživljavaš smrt?
– Samo kao fizički kraj.
– Što je jače, biološka ili duhovna veza?
– Duhovna.
Kako Vanga vidi
Vangine dar viđenja prošlosti i budućnosti ostao je misterija za znanstvenike. Ali ni ona sama nije uspijevala objasniti porijeklo svojih unutarnjih vizija.
– Kad mi osoba dođe, kad je netko ispred mene, imam osjećaj da se odjednom otvori prozor u mojoj glavi. Kroz njega vidim slike iz života te osobe. Smjenjuju se pred mojim očima kao u filmu. Zatim iznad sebe čujem glas koji mi govori što toj osobi treba reći – govorila je Vanga.
Kako izgleda smrt
– Zašto se plašite smrti? Ona je tako lijepa. Vidim je kao osmjehnuti mladu ženu s raspuštenom svijetlom kosom. Zašto kažete da je smrt zla? Nije. Vidim je kao lijepu plavu ženu u jahaćim hlačama, kao da je časnik.
Dulje od pola stoljeća Vanga je stajala na vratima koja su povezivala dvije realnosti – vidljivu i nevidljivu, materijalnu i duhovnu, zemaljsku i zagrobnu. Ona je pred posjetiteljima stupala u vezu sa dušama njihovih mrtvih, kazivala njihova imena, opisivala do detalja njihove osobine za života i prenosila njihove poruke ostalima na Zemlji.
– Duhovi isijavaju svjetlost. Oni su prozračni i bezbojni, kao voda u čaši, ali svijetle, isijavaju svjetlost. Ponašaju se kao ljudi – sjede, hodaju, smiju se, plaču … Ne daju mi mira. Kad zaspim, bude me i viču: “Ustaj! Vrijeme je za posao!” U posljednje vrijeme ponavljaju mi jedno isto: “Ne boj se! Svijet ne ide ka kraju”.
O smrti i vječnosti duše
Vanga je uporno ponavljala da čovjek umire samo fizički, a da duša ostaje u vječnosti i nastavlja put evolucije.
“Duše koje žive na onom svijetu su Tridesettrogodišnji – Kristovog su doba. Imaju vid, sluh, osjetilo okusa … Neke među njima pomažu živima. A najbolji se ponovno rađaju na Zemlji.”
Višestrukim vraćanjem na Zemlju duša uvećava svoje iskustvo do jednog “višeg stanja”, za koje Vanga kaže:
– Poslije smrti umire samo čovječje tijelo. Duša – ne. Ono što istruli u čovjeku, razvija se da bi dostiglo viši stupanj. To se događa ovako: prvo umireš prost, poslije umireš kao učenik, poslije s fakultetom, poslije kao znanstvenik ili na visokom položaju, i tako dalje … To je put duše.
Ideja o ponovnom rođenju stara je koliko i svijet. Postoji li ponovno rođenje? Bugarska proročica odgovara ovako:
– Ima ponovnog rođenja, ali to se ne događa svim dušama. Na Zemlju se ponovno vraćaju samo dobre, najbolje duše. ”
Ali čovjek o tome ne treba stalno da razmišlja, kaže Vanga:
– Mnogo ljudi me pita: “Kaži mi kakav sam bio u prethodnom životu?” A ja im odgovaram: “Tko ti je rekao da si živio prije ovog života?” Drugi pitaju: “Kakav ću biti u svom sljedećem životu?” A ja im kažem: “Tko ti je rekao da ćeš imati sljedeći život? Bolje bi ti bilo da razmišljaš o svom sadašnjem životu, kako da budeš bolji!”
