Imali smo slobodu, možda ne uvijek onoliku koliko bi htjeli, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim! Ako idealizujemo spomenute godine, oprostite, to je jače od nas … Uostalom, dolje je i mjesto za komentare!

1. Možda vam je čudno ali svi mi rođeni između 1950. i 1980. godine smo rođeni normalni, iako su naše majke radile do posljednjeg trenutka pred porođaj, pušile. jele konzerviranu hranu, nikada nisu radile test na dijabetes …

2. Kao djeca vozili smo bicikle (jedan bicikl vozila sva djeca iz ulice nije ima svako svoj) bez kaciga i nitko se nije ozlijedio.

3. U autu su nas vozili bez sigurnosnog pojasa i zračnih jastuka.

4. Svi smo pili iz iste flašice Pepsi i Koktu i nitko se nikada nije razbolio.

5. Vodu smo pili kod komšije iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz plastičnih bočica kupljenih u automatu i nitko nije umro od toga.

6. Jeli smo bijeli domaći kruh, namazan džemom, mliječne sladolede, slaninu, mast, pili sokove pune šećera. ali nitko nije bio debeo jer smo se stalno kretali, igrali se, skakali i to zamislite vani, na ulici …

7. Iz kuće smo izlazili ujutro i igrali se cijeli dan “kaubojaca i indijanaca”, između dvije vatre, skrivača, preskakali lastik i nismo nikad bili umorni, nikad nam nitko od drugara nije bio dosadan i nismo pravili razlike među sobom. Tko god je došao da se igra svi bi mu se radovali. Uvijek je bilo što nas je više to je bolje.

8. Navečer kada se upali ulična rasvjeta bi bilo plakanja kada nas roditelji zovu da uđemo u kuću.

9. Nismo imali mobitele a često roditelji nisu mogli nas nađu ako se spustimo koju ulicu niže, ali nisu zvali policiju jer tada nitko nije otimao djecu.

10. Kada odemo negdje a ne javimo se roditeljima slijedio je koji šamar od majke ili oca ili par pljuski po turu ali nije bilo obiteljskog nasilja već je to bila pouzdana odgojna metoda da ti više nikad ne padne na pamet ponoviti istu grešku.

11. Mi nismo imali imaginarne prijatelje, naši prijatelji su bili pravi i nismo ih dodavali nego stjecali!

12. U autobusu na ekskurziji pjevane su pjesme, svirala se gitara i harmonika, bila je opća galama i žamor jer mi smo zamislite razgovarali, smijali se, dijelili čips i sendviče i nemamo slike jer se nismo slikali – mi smo stvarali sjećanja i to niko ne može nam izbriše.

13. Nismo imali problema s koncentracijom na času, nitko nije vođen kod psihologa, nisu nam davali tablete protiv hiperaktivnosti.

14. Nismo imali problema s komunikacijom iako nismo imali internet, računalo, mobitel; pričali smo međusobno svi u glas i odlično smo se razumjeli ponekad i pogledima. Mi smo se družili.

15. Išli smo u školu pješice, po kiši i snijegu, grudali se, pravili tvrđave od snijega, skakali po barama i blatu i nitko nikada nije bio bolestan.

16. Brali smo trešnje, zelene kajsije, komšijske lale i ruže, padali sa drveća, lomili tuđe prozore loptom, gađali se praćkom i iako je bio po neki polomljen zub, ogrebano koljeno ili posjekotina nikada nitko nije tužen niti je išao na sud zbog toga .

17. Mnogo smo čitali stripove baš zato što su nam branili. Tako smo mnogo toga naučili jer filmove nismo gledali – Imali smo samo dva kanala. Nismo imali kablovsku, satelitsku, videorekorder ni DVD, ali smo imali maštu da od stripa razvijemo film u glavi.

Naime, posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti svijeta. Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!

Ako pripadate nekoj od ovih generacija sigurno se sa setom sada sjećate svih tih divnih trenutaka odrastanja, zdravog i sretnog odrastanja!